Postoje glumci koje volite, glumci kojima se divite, a postoje i glumci koji jednostavno prevazilaze oduševljenje. Ne možete tačno opisati taj osjećaj, ali rijetki majstori mogu da vas uvuku u film, samo na osnovu svog imena, i natjeraju da opčinjeni i bez daha sjedite u stolici kroz svu tu čaroliju…
Taj holivudski lik ima 95 godina, pojavio se u 83 filma (glumio, režirao, producirao ili doprineo muzici), ima sve manje ispisnika, na banci posjeduje 375 miliona dolara, u kući 4 Oskara, a diljem svijeta ogromno poštovanje. Nedavno je, ipak, rekao: “Strašno je ostariti. Sve vidite očima. Kosti se ne pomjeraju glatko, oči izgledaju umorne od svjetlosti, a pluća grabe priliku da se odmore od veoma zamornog traženja daha. Ali ono što je strašnije i zamornije je kada dostignete ove godine, a u svojoj blizini nemaš naći nikoga koga voliš. Da uživaš kao djed u prenošenju onoga što smatraš prikladnim svojim unucima… Strašno je biti sam nakon što su te svi tražili. Na kraju, pošto si proveo život tražeći svjetlost živiš u mraku kada ti je najpotrebnija ruka da te vodi ka svjetlu. Patnja, starost, bolest i smrt ne vide ime, status, rasu, kastu, vjeroispovijest, vrstu, pol, sistem vjerovanja, vjernika, ateistu, sveca ili grešnika. Sva živa bića moraju da prođu kroz ovo.“
Veliki junak naših odrastanja je potvrđeni velikan filma. Njegova karijera trajala je decenijama dotičući brojne generacije. Jedan je od najplodnijih i najsvestranijih umjetnika u istoriji kinematografije. Prvo kao glumac, zatim kao reditelj i producent, pokazujući veliku svestranost, kako ispred, tako i iza kamere.
Rođen je u San Francisku 1930. Sjeća se da je jedna od najvećih stvari koje je volio kao dijete bio širok spektar džeza. Četrdesetih i pedesetih godina prošlog vijeka slušao je Brubeka i Maligana, a volio Elingtona i Bejsija. Nabavljao knjige o svima njima i pokušao da se upiše na Univerzitet u Sijetlu, gdje su imali dobar muzički program. Međutim, dobio je obavještenje o regrutaciji i završio u vojničkoj uniformi.
Njegov prvi film bio je „Osveta stvorenja“ iz 1954. godine. Nakon pet godina rada i devet malih uloga za Universal Pictures otpušten je zbog veličine svoje Adamove jabučice.
Međunarodnu slavu osvojio je igrajući „čovjeka bez imena“ u tri italijanska vesterna (poznata kao „špageti vesterni“) u režiji Serđa Leonea: „Za šaku dolara“ (1964), „Za nekoliko dolara više“ (1965) i „Dobar, loš, zao“ (1966).
Zanimljivo, Džejms Koburn i Čarls Bronson su odbili glavnu ulogu u filmu „Za šaku dolara“.
Koburn je tražio 25.000 dolara da bi igrao, a Bronson je smatrao da je scenario užasan. Istvud je sve uradio za 15.000 dolara, a ispostavilo se da scenario uopšte nije važan.
Kasnije je dobio ulogu Prljavog Harija, jer Frenk Sinatra nije mogao da drži pištolj. Istvud nije bio prvi izbor za ulogu prljavog inspektora, ali Frenki Boj zaista nije mogao da drži veliki pištolj, a bez te alatke nema ni prljavog Harija.
Klint je, sa svoje strane, odbio neke kultne uloge. Recimo, Džejmsa Bonda i Supermena.
Nevjerovatno zvuči da su njegovi filmovi sa najvećim zaradama na blagajnama „Every Which Way But Loose“ i „Any Which Way You Can“.
Bio je osamdesetih gradonačelnik kalifornijskog gradića Karmel za platu od 200 dolara! Na izborima dobio čak 72,5 posto glasova. Odlučio je da se ne kandiduje za drugi mandat stojeći u hladnoj garaži, okružen osobljem i članovima gradskog vijeća, koji su se svađali oko odluke da li će istaknutom građaninu Karmela, ljekaru, biti dozvoljeno da promijeni nagib krova svoje garaže. Život je prekratak, a vlast ne vrijedi za ovakvu vrstu sitničarenja.
Sa 74 godine, postao najstarija osoba koja je osvojila Oskara namijenjenog najboljem reditelju, za film „Djevojka od milion dolara“ (2004). Kada režira, insistira da njegovi glumci nose što manje šminke i da što brže snima. Najviše voli da snimi scenu u jednom pokušaju. Kao rezultat toga, njegovi filmovi se dosljedno završavaju na vrijeme i u okviru budžeta.
U intervjuu iz 2016. godine rekao da je ključ za mladolik izgled „ne pustiti starca unutra“.
Takav umjetnik i čovjek, nedavno nam je svima darivao dobar savjet: „Ne tražite luksuz u satovima ili narukvicama, ne tražite luksuz u viljuškama ili jedrima jahte. Luksuz su smijeh i prijatelji, luksuz je kiša na vašem licu, luksuz su zagrljaji i poljupci. Luksuz je biti voljen od strane ljudi, luksuz je biti poštovan, luksuz je imati roditelje žive, luksuz je mogućnost igranja sa unucima, luksuz je ono što se novcem ne može kupiti.”
Još nešto, sve što je obećao u predizbornoj kampanji Klint Istvud je ispunio stanovnicima Karmela. Znate li sličan primjer?
Srpskainfo
