Onih koji su prije nešto više od tri decenije s puškom u ruci branili i odbranili Republiku Srpsku rijetko se ko sjeti. Čak i predsjednik Srpske, Milorad Dodik, kada je netom nakon bolovanja objavio da slijedi povećanje plata i penzija, nije se sjetio bivših boraca. Nakon medijskog pritiska predsjednik se „ispravio“, pa je ratnim veteranima obećao povećanje mjesečnog boračkog dodatka, ali tek od avgusta, i to za 5 odsto.
Velika je sramota bilo koje države i društva da ratni veterani moraju da prose milostinju i budu zadovoljni s povećanjem mjesečnih primanja za 15 feninga, koliko će „veći“ borački dodatak iznositi nakon što na 3 marke „legne“ dodatnih 5 odsto. Još je veća bruka da 30 godina od završetka rata bivši borci i ratni vojni invalidi čekaju na povlastice prilikom dobijanja stanova ili zapošljavanja djece.
Usud ovog naroda je da živi na „trusnoj“ zemlji, gdje je svako malo potrebno uzimati pušku u ruke i braniti se od raznih zavojevača. Kad oni koji su krv prolivali za slobodu vide kako i koliko je njihova žrtva cijenjena od onih koji za tu istu zemlju nisu dali ništa, osim ugojene zadnjice stvorene za fotelju, uništava se moral i odbrambena sposobnost cijelog naroda.
Tu, onda, više ne pomažu ni patriotske priče ni pite ispod sača. Ni Baja Mali Knindža ni Goci. Ni hladni sendviči ni mezetluci u etno-selima.
