Pred turnir se stvorila velika euforija! Srbija se nadala toliko željenoj medalji, iako ruku na srce temelj za tako nešto ne postoji već godinama unazad. Na kraju ne samo da nema priče o medalji, nego je i drugi krug Evropskog prvenstva ostao samo san.
Još jedna generacija rukometaša koja je trebala da pokaže pun potencijal u Njemačkoj pokazala je jedno veliko ništa. Orlovi su bili posljednji u grupi sa samo jednim bodom na kontu što je samo po sebi bolno, ali mnogo više boli činjenica da je Srbija poražena od rukometnih „velesila“ kao što su Mađarska i Crna Gora.
Mađarska nikada, ali nikada nije bila ni blizu medalje na Evropskom prvenstvu u istoriji. Sada je očitala lekciju Srbiji. Šta tek reći za Crnu Goru kojoj je 11. mjesto na prvenstvima Starog kontinenta najbolji rezultat u istoriji. Ako ne možeš da pobijediš ovakve dvije selekcije ni ne zaslužuješ da ti se progleda kroz prste. Da se razumijemo, ne želim da omalovažavam igre reprezentativaca Mađarske i Crne Gore koji su ostavili srce na terenu. Ali porazi Srbije, koja je najavljivala borbu za vrh, od njih su blago rečeno poniženje. Igračima Srbije je falilo svega u Njemačkoj, a čini se da im je najviše falilo m*da. Po ko zna koji put Orlovi rano lete kući.
Bez dileme mnogima u Srbiji i BiH će dugo da bride obrazi nakon ovakvih rezultata u Njemačkoj i mnogi bi trebalo da stave prst na čelo ukoliko u budućnosti žele bolje rezultate. Ako su bolji rezultati opšte i mogući. Možda bi mogli bar malo da se ugledaju na Hrvatsku koja im je i na ovom prvrenstvu pokazala kako se bori u dresu reprezentacije.
Vladimir Grbic
Srpskainfo
