Čak i zagriženi rusofili iz SNSD, koji su u jeku sukoba između kolektivnog Zapada i Rusije otvoreno na ruskoj strani, deklarativno su svi za nastavak evropskog puta. Stalno tvrde da nešto kao pregovaraju o ispunjavanju evropskih standarda, obećavaju realizaciju famoznih 14 uslova iz Mišljenja Evropske komisije, vjeruju u demokratske norme i tekovine EU. Međutim, kada dođe stani-pani i kad kucne čas da ono što najavljuju konačno i ispune šipak! Najsvježiji primjer je prekjučerašnji sastanak čelnika SNSD, HDZ i „Trojke“ u Mostaru.
Nisu birokrate iz Brisela tražili od vladajuće koalicije na nivou BiH da cijede suvu drenovinu, da se mobilišu za rat na istočnom frontu ili da skaču naglavačke s mostarske ćuprije. Sve što su trebali da ispune kako bi EU krajem marta konačno otvorila pregovore o pridruživanju jeste dogovor o usvajanju tri zakona – onog o tehničkim izmjenama Izbornog zakona, koje bi povećale regularnost izbora, zatim onog o sukobu interesa te zakona o Sudu BiH.
Osim pozitivnih vibracija koje poslije svakog sastanka širi Dragan Čović, ubjeđujući nas da vjerujemo njemu, a ne svojim očima, još jedan „samit“ vladajuće koalicije predstavljao je obično gubljenje vremena, razglabanje šuplje priče i trošenja narodnog novca na benzin za putovanje do Mostara i nazad stranačkih delegacija iz Banjaluke i Sarajeva.
Najžalosnije u cijeloj priči jeste to što će nas čak i ovakve nikakve, čiji političari se ne mogu dogovoriti ni oko najbanalnijih stvari, Brisel krajem marta najvjerovatnije pozvati u evropsko društvo. Ne zato što smo ispunili standarde, što smo lijepi, pametni i debeli, već kako bi ovaj dio Balkana definitivno pokušao da udvoji od Rusije. Što, opet, pokazuje da se na čelu EU nalaze možda čak i veći očajnici nego što smo mi.
