Treba kupiti onu osnovnu odjeću, pa pelene, krevetac i kolica, kadicu za kupanje, stolić za presvlačenje. Pa osnove stvari za higijenu. Nabrajnju kraja nema. I u tome se zaboravi koliko stvari je potrebno porodilji dok se priprema za bolnicu i po izlasku. Finansijski udar koji prethodi neopisivoj sreći roditeljstva. Baš svaki put.
Doduše, za bebu se mnogo toga može sačuvati od starije braće ili sestara ili pozajmiti. Ali, što negodovati ako neko želi da svom djetetu pruži najbolje što može. Zlatne kočije im kupujete, a ne kolica. Komentar jedne majke koja kaže da je ona svoja djecu na pravi put izvela bez skupih stvari.
Ne trebamo mi ogovarati i prozivati roditelje koji će da plate 3.000 maraka za bebi kolica ili 700 KM za krevetac. Žele, u prilici su i to je njihovo pravo.
Zar nisu prava adresa za loše komentare oni zbog kojih roditelji rade za 1.000 KM ili oni od kojih zavisi ukidanje PDV na bebi opremu i hranu.
Skup je život u ovoj zemlji gdje je prosječna plata mala, pa je skupo baš sve. Gdje mnogi maštaju o ljetovanju i boljem automobilu. Gdje je podstanarski život ili stanovanje sa roditeljima uobičajen jer mnogi nisu kreditno sposobni ili većina od tog kredita može da obezbijedi tek tridesetak kvadrata.
Nije ovdje samo skupo imati dijete. Skup je i hljeb i kilogram mesa. Pa i mladi krompir. Skupo je gorivo, stanarine, komunalije.
Pustite roditelje neka uživaju u osjećaju sreće zbog dolaska novog člana porodice i ne kudimo ih šta kupuju. Umjesto toga, pomozimo onima koji ne mogu.
Autor: Željka Knežević
Srpskainfo
