Uovoj kratkoj rečenici Bakira Izetbegovića stala je sva naša gorka istina, svi naši porazi i sve naše zablude.
Istina je da se nesretni Novalić nije mnogo razlikovao od svih na funkcijama koji su u vrijeme opšteg haosa, zaključavanja i straha donosili odluke za koje opravdano sumnjamo da su čist kriminal. Možda on to nije znao, možda su mu pljačku na potpis donijeli lukaviji od njega, ali na njegovu žalost to ga ne oslobađa činjenice da je ventilatore platio kao respiratore.
Ali, naš poraz je što je Novalić samo kap u moru krivih i što je SDA prvo morala da izgubi vlast da bi njeni kadrovi, prema presudi Suda BiH, išli u zavor. Ako ništa drugo, u ovom treba da naučimo zašto je važna smjenjivost vlasti, zašto niko ne smije da vlada tri decenije.
Naša je, dakle, zabluda da su smo svi isti pred zakonom. Nismo i tačka. Nisu čak ni političari. Oni koji i dalje vladaju mogu da kradu ili kraduckaju, u zavisnosti od toga kolike su „patriote“, a treba da se pripaze samo kolege u silaznoj putanji. Opozicija nema od čega ni ukrasti. Eto vam odgovor na pitanje zašto se za vlast bore kao za život.
U haotičnim porukama na slučaj Novalić nemušto se ponovo provlači i budalaština, laž, bljuvotina koju, kao narodi, nikako da ispljunemo i pogazimo blatnjavim đonom. To je poistovjećivanje jedne stranke, jednog kriminalca ili grupe njih sa narodom, državom i patriotizmom. Pa tako hapšenje Fadila ispade udar na „patriotske, probosanske“ snage, i to od „izdajnika“ koji ih naslijediše na vlasti.
Može to da bude tačno i hiljadu puta (mada je gotovo nemoguće), mogu Fadil i družina iz Vojkovića da na sve nas bace stogodišnju kletvu, ali jedno je sigurno – niko se o njih neće ogriješiti. Ako ni zbog čega drugog, krivi su zbog toga što su dio jedne od stranaka koje narodima u BiH decenijama uzimaju budućnost.
Zbog svega što ste nam uradili, za vas na vlasti ne važi presumpcija nevinosti. Svi ste krivi dok ne dokažete suprotno.
Autor: Slobodan Popadić
