Ne uzdajte se u “dobre čike” iz Brisela, Vašingtona ili Moskve, daleko im lijepa kuća.
Ne vapite za Čudotvorcem, Vođom, Spasiocem. Okrenite se oko sebe, jer istinski spasioci žive među nama.
Jelena je, u posljednjem trenutku, spasila ženu, koju je suprug, dugogodišnji surovi porodični nasilnik, htio da baci u ledni Vrbas.
Nije joj “očitala bukvicu”, nije je pitala zašto trpi tolike godine, niti joj odbrusila da je “sama kriva, kad nije pazila za koga se udaje”.
Primila ju je u svoj automobil, u kojem je bilo dvoje njene male djece.
I rekla joj da ima nade i da izlaz postoji, samo se treba usuditi.
Nije “hejtala” muškarce u najboljim godinama i u moćnim automobilima, koji su okretali glavu dok se nesretna žena borila za život. Samo je radila ono što je milila i osjećala da joj je dužnost.
Jelena nije jedina. Srećom.
Dženan je imao samo dvadesetak godina, kada je, ljetos, nepoznatom zemljaku, takođe mladiću, dao svojih teško zarađenih 2.000 KM: da ode na rad u inostranstvo. Nije tražio da mu vrati novac. Samo je poručio: “neka ti je halal”. I bilo je halal. Ispostavilo se da tih 2.000 KM nije bila pozajmica, nego zalog za ljepši i sretniji život. I za doživotno prijateljstvo.
Heroj je i svaki mladić i svaka djevojka koji svoj 18. rođendan “proslave” prvi put darujući krv, da bi spasili nepoznate ljude.
Heroine su i djevojčice koje se šišaju i svoju kosu daruju djeci oboljeloj od raka, da im dobre čike i tete naprave meke perike.
I još mnogi divni i čestiti ljudi čija imena ne znamo. Pa i oni, čiji se podvizi, tek ponekad pojave na mračnom medijskom nebu i kao sjajne komete nam obasjaju put. A potom nestanu…
Ima ih, srećom.
Oni su naši jedini spasioci.
Autor: Milkica Milojević/Srpskainfo
