Zašto? Zato što se ona narodna poslovica, da dok god bude ovaca biće i makaza za njihovo šišanje, pokazala još jednom istinita.
Ljubazno molim prodavačicu da nas usluži sa dvije tortilje i jednom krofnom od čokolade. Mahinalno vadim novčanik i spremam novac da platim. Poznavajući cijene u Banjaluci, računala sam da će nas to „zadovoljstvo“ koštati oko 12-13 KM. Međutim, dobijam račun i vidim da na njemu piše 6 KM.
Gledam u onaj račun, pa u novčanik, pa u prodavačicu i u sekundi zanijemim.
– Izvinite, da li ste Vi ovo dobro izračunali – upitah krajnje šokirana.
Žena me samo pogledala i rekla da joj ništa nije jasno, ali nije bilo jasno ni meni. Nije mi jasno kako puštamo da nas šišaju kako hoće, a da mi o tome uopšte ni ne razmišljamo. Kao da imamo povez na očima, pomireni sa sudbinom.
U Banjaluci samo jedna tortilja košta 5 KM, a u Bijeljini dvije osobe mogu da jedu za šest maraka. U pekari u samom centru Bijeljine lisnata peciva sa sirom, viršlom ili pica tijesto nije skuplje od 1,30 KM, a tako se kreće i cijena slatkih tijesta sa čokoladnim i voćnim punjenjem. Za parče pice je potrebno odvojiti oko 2 KM, dok je burek oko 3 KM. Prazno pecivo (kifle, pletenice) su od 0,30 do 0,40 KM po komadu, dok je integralno tijesto oko jednu marku. Sve ovo su maksimalne cijene, a možda je negdje razlika od 0,10-0,20 KM gore-dolje. Hrana u Bijeljini je mnogo jeftinija nego u Banjaluci, a slične cijene su i u Ugljeviku, Loparama i Zvorniku.
Logično je da su cijene u najvećem gradu Srpske malo više u odnosu na ostale gradove, ali razlika nije mala. Drastična je. Osim poskupljenja u pekarama, skočile su cijene osnovnih životnih namirnica, gorivo, pa i vrtić. Lakše je nabrojati one stvari čija cijena nije otišla u nebo.
Imali smo tu situaciju i prethodne dvije godine, zbog inflacije i dešavanja u svijetu. Sada je fokus prebačen na domaće tržište jer ove godine sve redom poskupljuje, ali zbog rasta najniže plate u Srpskoj.
Nada u bolje sutra kratko je trajala. Već poslije nekoliko mjeseci jasno je da minimalac od 900 KM neće građanima biti od koristi, jer cijene konstantno rastu. Privrednici ova poskupljenja pravdaju upravo zbog većeg minimalca, što u prevodu znači da se sve lomi preko leđa građana.
Tom trendu vjerovatno ćemo biti izloženi i dalje jer razloga za poskupljenje svega i svačega neće nestati. Mi dok pričamo, oni smišljaju. Oni kada urade, mi ne djelujemo, jer smo naučeni da nas šišaju. Pa dokle više? Imajte malo milosti.
