Modernizam ili tradicionalizam ćevapčića

Modernizam ili tradicionalizam ćevapčića

Nikad nisam umio da pronađem značajnu razliku između sarajevskih i banjalučkih ćevapčića. Osim možda u veličini.

Moguće da postoje gastronomski eksperti koji bi razliku mogli ozbiljno objasniti. Za mene su ćevapi dio velike kulinarske tradicije naroda sa ovih prostora.

Osim toga, oni su fantastično moderni. Svaki hajp ili In magazin mogao bi uvijek ubaciti ćevape kao nešto najpomodnije kada je hrana u pitanju. Kada jedem ćevape osjećam se istovremeno i kao modernista i kao tradicionalista.

Engleski gospodin vrlo konzervativnog karaktera napisao je perfektnu  poemu zvanu “Četiri kvarteta”, djelo koje je u isto vrijeme i moderno i tradicionalno.  Gospodin se zvao Tomas Sterns Eliot, a uvodni stihovi njegove poeme glase: “Vrijeme  prošlo i vrijeme sadašnje, oba su sadržana u vremenu budućem”.

Ako se malo bolje  analiziraju ovi stihovi – stavovi, može se zaključiti da je autor bio svjestan da su vrijeme i prostor neraskidivo vezani. Prošlost je, naravno, sadržana u budućnosti, ali je neobično to što je budućnost unaprijed sadržana u prošlosti. Moderna nauka došla je do istovjetnog  zaključka. Čitav svemir je neka vrsta holograma u kome se sve stvari prošlosti, sadašnjosti,  budućnosti dešavaju  neprekidno u svim pravcima. Ljudski um takve stvari prosto ne želi  da shvati.  Ljudi ne vjeruju da na mjestu na kom stoje mogu istovremeno da stoje dva  ista bića. Arhimed je rekao da ne mogu, ali Anštajn i Plank kažu da mogu. Zbog svega ovoga moderni svijet ima velike probleme u prvom redu sa logikom.

Ljudi koji će živjeti u XXI vijeku moraće da zauvijek zaborave da misle na  način aristotelovske logike, prosto zato što nam je svima takva budućnost zapisana  u prošlosti. Stvar je u brzini opažanja svijeta koji vidimo. Ljudi današnjeg doba svakako  mnogo brže opažaju svijet oko sebe nego naši preci, a budući ljudi će to raditi toliko brzo da neće imati vremena da razmišljaju. Stoga će sve vrednosti postajati relativne. U budućem, haotičnom svijetu vrijednost će stoga imati samo one stvari koje moderno pretvaraju u tradicionalno i obratno.

Tradicionalno treba čitati ovako, kao neku vrstu puta ka tajnom znanju koje čovjeka vodi do samospoznaje. Budući da je samospoznaja  čvrst oslonac u svijetu haosa ili relativnosti modernog, ljudi budućnosti će imati naročito  razvijene individualne talente. Oni neće biti ni moderni ljudi, ni tradicionalni ljudi, već  moderno tradicionalni ljudi. Oni će ići po modernizme u prošlost, a po tradiciju u budućnost, kako bi rekao T. S. Eliot.

Ne treba zaboraviti da je Adolf Hitler bio veliki konzervativac i antimodernista, te da je baš on u vrijeme svoje apsolutne vlasti naredio da se u Berlinu otvori najveći muzej dekadentne moderne umjetnosti na svijetu. Bio je svjestan da će budućnost izjednačiti vrijednosti umjetničkih djela, kako onih starih tako i najnovijih. Tradicija i moderno jednakih su vrijednosti za ljude gledano kroz prostor-vrijeme prizmu teorije relativiteta ili kvantne fizike. Ono što je moderno neminovno prelazi  u tradiciju i obratno, ono što je tradicionalno neminovno postaje moderno.

Ćevapi su najbolji primjer.

Autor: Vladimir Đurić Đura

Srpskainfo

CATEGORIES
Share This