To je znak da je još jedan mjesec šarenih laža iza nas.
U proteklih mjesec dana mogli smo da čujemo mnogo toga, više nerealnog nego realnog, ali na to smo već navikli.
Ni ova kampanja nije mogla proći bez podmetanja, blaćenja protivnika, uništavanja javne imovine, raznih ćurli, burli i njima sličnih, ali i na to smo navikli.
U proteklih mjesec dana naslušali smo se brojnih poruka naših političara, iako, ruku na srce, ni sami kandidati i lideri nisu vjerovali u realizaciju onog što su obećavali.
Ako je vjerovati njihovim riječima u lokalnim zajednicama i gradovima Srpske ubuduće će da teku med i mlijeko, problemi će biti rješavani brzinom svjetlosti, škole i vrtići će kroz Republiku Srpsku nicati kao pečurke poslije kiše, riješiće se problemi kanalizacije, vodosnabdijevanja…
Pojedini prosvjetni radnici su u borbi za glas išli tako daleko da su najavili ukidanje tradicionalne nastave i obećavali uvođenje novih metoda koje ni oni sami ne razumiju.
E sad, jedno ključno pitanje za sve njih, ko će pohađati sve te škole?
Nismo čuli nijedan program kako zaustaviti odliv mladih ljudi, koji svakodnevno odlaze zauvijek iz Republike Srpske.
Baš sad tokom ove kampanje Srpska je ostala bez još četiri porodice koje su pobjegle od “boljeg života“ ovdje u Kanadu i Australiju.
Tepići, Lukići, Petrovići i Marići su visokoobrazovani ljudi sa diplomama državnih fakulteta iz Banjaluke i Beograda koji su odlučili da pobjegnu.
Poveli su i djecu, a naša Srpska i BiH su tako ostale bez 14 mališana koji će da rastu daleko od zavičaja i domovine.
Nažalost, nisu posljednji, jer još mnogi čekaju karte u jednom smjeru.
Građani su odavno shvatili da su nebitni i nevažni do nekog novog mjeseca šarenih laža, preciznije do neke nove izborne kampanje, a ona nam dolazi već 2026.
Ko zna možda istim tim građanima i prije dosade laži, dogori im do nokata, a onda sve je moguće.
