Marko Tomić: Vještačka inteligencija nije prijetnja kreativnosti

Marko Tomić, diplomac Akademije umjetnosti Univerziteta u Banjaluci (AU UNIBL) na smjeru grafički dizajn, na nedavno održanom B.I International Poster Art Biennaleu u Južnoj Koreji dobio je priznaje „Gold Award“, odnosno prvo mjesto.

On je svojim radom „Tolerancija“ oduševio međunarodni žiri, a više o ovom djelu, planovima za budućnost, interesovanjima, ali i školovanju na Akademiji umjetnosti govorio je za „Nezavisne“.

NN: Nedavno ste osvojili prvo mjesto na bijenalu u Južnoj Koreji. Možete li nam reći o kakvoj nagradi je zapravo riječ?

TOMIĆ: Trudim se da konkurišem na raznim stranama, a najviše konkursa je u vezi sa fotografijom i dizajnom. Konkursi mogu da budu otvoreni za studente, profesore, amatere, a konkretno ovaj u Koreji je bio otvorenog karaktera, što je meni i najdraže, jer mogu da učestvuju svi koji imaju želju da pokažu svoje sposobnosti. Poslao sam tri plakata koji nisu tematski povezani, a jedan od njih je „Tolerancija“, koji je prošao dalje i dobio priznanje „Gold Award“. Nagrada podrazumijeva samo priznanje koje su mi poslali preko e-maila, te ako želim, mogu ga odštampati i uramiti – kad ga pogledam, da znam da dobro radim ono što sam izabrao kao profesiju. Novčane nagrade nema, ali je priznanje korisno zbog promocije. Može se iskoristiti za CV, da bi potencijalni poslodavac vidio da su drugi prepoznali kvalitet mog rada. Takođe, kad student dobije priznanje, to je plus i profesorima. A najveća prednost nagrade je definitivno to što potvrđuje činjenicu da sam kompetentan u tome što radim.

NN: Pobjednički plakat je „Tolerancija“. Šta se iza njega krije?

TOMIĆ: Stvaranje je kao trening, kao što neko trči ili pliva, tako i mi vježbamo svakodnevno da bi se vidjeli rezultati. Atila Kapitanj, gostujući profesor iz Novog Sada, nama studentima je najveća inspiracija. Kada radimo, predlaže nam da miješamo dvije stvari, predmet koji nam je polaznica, koji nam je tema, i asocijacije koje taj predmet budi u nama. „Tolerancija“ je nastala za jedan konkurs u Sarajevu, čija je glavna tema bila tolerancija. Dugo sam promišljao o ovoj temi, o tome šta uopšte znači tolerancija. Ako nekog tolerišem, znači da ga mrzim, tolerancija uopšte nije pozitivna riječ. Generalno, kako sam shvatio, ako nekog tolerišem, nešto me kod njega iritira, ali zbog dobra sebe, njega i svih ostalih, biram da ga tolerišem, ali ga i dalje nastavljam mrziti. Onda sam došao do zaključka da je tolerancija loša riječ i da ne želim da prikažem toleranciju prema ugroženim životinjama ili grupama ljudi, već želim da predstavim šta tolerancija kao riječ znači. Narednih dana sam istraživao koji su to nestabilni objekti koji bi najbolje predstavili moju zamisao. Imao sam više ideja, kao što je piramida od kristalnih čaša, domine, ali sam poželio da idem korak dalje. Na kraju sam se sjetio karata i to je bilo to. Konsultovao sam se sa profesorom i kolegama i došli smo do zaključka da je bolje da izrežem karte u obliku slova. Zanimljivo je to što sam uzeo karte samo da istestiram kako će izgledati izrezano, ali je na kraju ta probna verzija iskorištena kao finalna. Sekundarnim ljepilom sam ulijepio sve tako da bi, u slučaju zemljotresa, prije pala zgrada nego moja kula od karata. Poenta plakata je da tolerancija može da postoji sve dok svi učestvuju, u onom trenutku kad samo jedan element zakaže, sve pada kao kula od karata.

NN: Koliko vještačka inteligencija i razne aplikacije danas prijete dizajnu?

TOMIĆ: To nije velika prijetnja, zato što onaj ko upravlja svim tim alatima treba da bude dovoljno kreativan i pametan da navodi te alate da bi dobio dobar rezultat. Tu se razdvajaju umjetnički i informativni plakat. Ovu prvu vrstu vrlo teško je postići sa takvim aplikacijama. Mi, kad pravimo plakate, vodimo se idejom da neko i za 100 godina kaže da su dobri, da imaju neku umjetničku vrijednost, da neko kaže da bi ih uramio u kući, da zainteresuje nekog ko nije iz te oblasti, da poželi da bude dio te priče. Ideja je važna, tim tehnikalijama fali inovativnosti. Može tu da se stvori nešto dobro, ali ako se neko ne potrudi da smisli inovativnu ideju, neće ispasti dobro. Čak i ako se smisli dobra ideja, ne mora značiti da će moći da se razradi onako kako je zamišljeno i da mašina razradi sve ono što ljudski um smisli. Isprobao sam to da vidim koje su granice i nije uopšte jednostavno iskuckati sve što čovjek želi da ispadne onako kako je zamišljeno – vrijeme koje sam potrošio na to mogao sam iskoristiti da odem i kupim šta mi treba i napravim šta sam htio.

NN: Priveli ste kraju studije na Akademiji umjetnosti. Kakve utiske nosite ako pogledate na proces školovanja koji je iza Vas?

TOMIĆ: Studije dizajna su mnogo bolje nego što sam očekivao, nisam se pokajao što sam ovo upisao. Ilustracija je moja primarna sfera interesa, a dizajn mi se učinio kao najpribližnije polje, jer smjera ilustracije nema. Kad god imam slobodnog vremena, ilustrujem i crtam i stvarno uživam u tome. Izabrao sam dizan zato što sam očekivao da je sveobuhvatno i stvarno jeste, od dizajna plakata do industrijskog dizajna. Ne mogu dovoljno da nahvalim profesore sa odsjeka. Moja najveća inspiracija ja profesor Atila Kapitanj. Njega mnogo poštujem, jer mu je stalo do toga da se student dobro osjeća i da uživa u tome što radi. Profesorica Jelena Grubor je takođe odlična profesorica. Iako njeni predmeti nisu moje primarno polje interesovanja, uživao sam i najviše sam radio na njenim predmetima, jer je dobar pedagog i probudila je interesovanje i želju za rad kod mene. Tu je bio još profesor Vladimir Klepić, odličan grafički dizajner koji nas je dobro usmjerio. Ima ih još mnogo, kao što je profesorica Gorica Miletić Omčikus, ali ovi ljudi su na moje stvaralaštvo ostavili najveći pečat.

NN: Na godišnjoj izložbi radova studenata AU UNIBL osvojili ste nagradu banjalučke Glarije „New Moment“, koja podrazumijeva samostalnu izložbu. Kako napreduju pripreme?

TOMIĆ: Da, osvojio sam nagradu koja podrazumijeva da napravim samostalnu izložbu u Galeriji „New Moment“. Već sam počeo da promišljam i razrađujem neke ideje. Nedavno sam se čuo sa profesorom Vladimirom Klepićem, koji će mi biti mentor na ovom projektu. Kad radim, volim da se konsultujem i sa roditeljima i ljudima koji nisu nužno iz ove struke. Ne kažem da čovjek mora da bude neki intelektualac da bi shvatio poruku, naprotiv, uopšte se ne slažem s tim. Stvar je idejno dobra ako posmatrač ne mora da promišlja, da mu za dvije sekunde bude jasno o čemu je riječ. Dizajn treba da bude jasan i razumljiv svima.

(Nezavisne)