Koverta za šume

Odluka da se sređivanjem stanja u „Šumama Srpske“ bavi ekspertski tim na čelu sa pomoćnikom ministra za šumarstvo Radenkom Laketićem koji skoro dvije decenije vedri i oblači u ovoj oblasti i predsjednica Nadzornog odbora „Šuma“ Biljana Marković koja je na toj funkciji, bezmalo, duže nego Dodik na vlasti, ne pokazuje da će neko snositi odgovornost za teško stanje u ovom javnom preduzeću. Ako se ostavljanje Blaška Kaurina na mjestu v.d. generalnog direktora može opravdati zato što je na toj funkciji nepunih osam mjeseci, imenovanje ekspertskog tima asocira na sljedeću crticu.

„Došao vlasnik pilane kod direktora jednog šumskog gazdinstva da traži 500 kubika šume, jer mu se iznenada javio stari kupac iz Njemačke koji ponovo traži robu. Direktor slegne ramenima i kaže da je problem sa šumom, na šta pilandžija iz džepa izvadi kovertu, pruži je direktoru i namigujući reče: – Ovo je samo znak dobre volje, nije mito.

Ovaj bez snebivanja uze kovertu, otvori, izbroja na brzinu hiljadu maraka, ustade iza stola i pilandžiji reče da sačeka jer mora da vidi sa tehničkim kakvo je stanje zaliha. Izađe iz kancelarije, uđe kod tehničkog i stavi mu onu kovertu na sto sa riječima: – Starac, evo ti ona milja što sam ti plivao. Izvini, rekao sam ti ranije vratiti, al’ nisam stigao, nemoj zamjeriti.

– Ma nije problem – odgovori mu kratko tehnički.

Samo što je direktor izašao iz njegove kancelarije, on zovnu otpremača i kad je došao dade mu onu kovertu.

– Brate, izvini! Nikako kuja zeca da stigne. Znam da i tebi gori, al’ sklopilo mi se sa svih strana, de ovo, de ono i nikako da ti vratim. Hvala ti ko bratu.

– Ma šefe, ne bih ti ni spominjao, al’ imam i ja neke rupe pokrpiti – reče mu otpremač, izađe iz kancelarije i ode kod šefice računovodstva.

– Mila, šta radiš? Izgubih ja obraz kod tebe. Znam da sam ti trebao do sada vratiti, al’ vidiš i sama kakva je situacija. Evo ti i izvini što si me čekala.

Šefica se ozari, ljubazno mu reče da je sve u redu i kako on izađe iz računovodstva, ona ustade, zategnu suknju i uputi se na sprat kod direktora. Nije ni stigla do kancelarije, kad na hodniku srete direktora koji je nakon što je izašao od tehničkog kratko svratio u kancelariju komercijalnog direktora.

– Direktore, super što sam vas našla – reče mu šefica računovodstva. Osvrnu se dva-tri puta oko sebe i kad je vidjela da nema nikoga, gurnu mu onu kovertu u džep i reče: – Izvinite do Boga. Znam da je sramota, al’ crkla mi mašina za veš, pa morala kćerki uplatiti za ekskurziju, a znate da od onog mog nema ništa i da ne zna dinar jedan sačuvati, sve moram sama.

– Ma ne sekiraj se, nije nikakav problem – namigujući joj odgovori direktor, okrenu se i uđe u svoju kancelariju. Sjedajući u fotelju, gurnu kovertu pred onog vlasnika pilane, sleže ramenima i reče mu: – Nema šume!“

Ko je pomislio da se opisana situacija zaista dogodila, taj se prevario. Ne postoji direktor šumarije koji će vlasniku pilane vratiti kovertu s parama i reći mu da za njega nema šume. Tačka.

Problem je što se više od tri decenije vrtimo ukrug i ne možemo da odlučimo da li je za pljačku šuma i drugog bogatstva Republike Srpske kriva CIA, talibani, političko Sarajevo, masoni ili neko peti. I što nikako da upremo prstom u one koji tri decenije postavljaju iste ljude na gotovo ista mjesta sa istim zadatkom i gotovo identičnim ovlaštenjima i uvjeravaju nas da će to dati rezultat.

Pravimo se mutavi, a rješenje za sve probleme je na početku svjetske ekonomske krize 2008. godine lijepo dao tadašnji premijer Luksemburga i kasniji predsjednik Evropske komisije Žan Klod Junker: „Svi znaju šta treba uraditi, al’ niko ne zna kako poslije toga dobiti izbore“. Amin.

P.S. Zakon o utvrđivanju porijekla imovine RS stupio je na snagu prije više od godinu i po dana. Nije sigurno donesen zbog šumara i otpremača, al’ znamo da se riba čisti od repa. Iako smrdi od glave. Hm!

P.P.S. Bobi samo hoda i pjeva „džaba para kamara, đe je moja Kamala“.

Nezavisne