Unajnovijem „okršaju“ perije leti oko toga da li nakon odluke Ustavnog suda Srpske dosadašnji obračun osnovice za borački dodatak pada u vodu, ko će ubuduće utvrđivati tu osnovicu i koliko će ona iznositi?
I kao u svemu kod nas, svako sudsku odluku tumači na svoj način ili u prevodu „svako navodi vodu na svoj mlin“.
Tako je Vlada već najavila da osnovica ostaje ista jer se odluka suda ne odnosi na nju, pravnici tvrde obrnuto, a opozicija već najavljuje da će tražiti da se osnovica za borački dodatak poveća jer bi o svemu sada trebalo da odlučuje Narodna skupština Srpske, a ne Vlada, kao da to u suštini nešto mijenja jer zna se ko ima većinu u parlamentu.
I dok se oni prepucavaju, borci kojih se ovo najviše tiče skoro da se i ne oglašavaju. Doduše, tu i tamo se neko oglasi, ali nedovoljno glasno i neuvjerljivo, pa otud nije ni čudo da ih niko ne čuje.
Svjesni su vjerovatno činjenice da šta god da kažu njihova na kraju neće biti zadnja jer ih ni do sada niko nije ništa pitao.
Iako su svima puna usta Republike Srpske i boraca koji su je stvarali, čim se svjetla kamera ugase svi zaborave i na Srpsku i na te iste borce.
Pa otud ne treba da čudi činjenica da oni koji su najzaslužniji za odbranu Srpske, za svaki dan proveden u rovu, gladni, žedni, po žegi, kiši ili snijegu, primaju 10 pfeninga ili mjesečno 3 KM.
Istovremeno, mnogi koji su se u to vrijeme „sunčali“ po svijetu, „studirali“, radilin ili švercali „ronhil“ primaju po 3, 5, 6 ili 7.000 KM mjesečno, a neki čak i nekoliko miliona, u zavisnosti od toga koliki je „patriota“.
Na ovu „pravdu“ svi su već odavno oguglali, pa se više niko i ne buni, čak ni ti isti borci.
Osim visina osnovice, još je smiješniji način na koji se određuje koliko košta dan proveden u neizvjesnosti na prvoj liniji odbrane Srpske – od visine raspoloživih sredstava planiranih u budžetu za tu godinu.
Tako su „mudre“ glave odlučile da dan proveden na ratištu košta 10 feninga, jer je to sasvim dovoljno za život, dok istovremeno budžet predsjednika Srpske ne smije da se smanji ni za 1 KM, već mora biti 56 miliona maraka.
Predsjednik je, ipak, predsjednik, a ne neki tamo borci, koji više nikome i ne trebaju.
A i ko im je kriv što su rizikovali svoj život za odbranu zemlje u kojoj se patriotizam mjeri po tome ko može bolje da opsuje, ko je bahatiji, nekulturniji, nepismeniji, ili po namještenim tenderima, broju osvojenih mandata, stranačkim funkcijama i debljini novčanika.
A njih „ako se sjete na Dan Republike, sjete se, ako se ne sjete, nikom ništa, to je bila njihova dužnost, da rade“.
Autor: Snježana Karić
Srpskainfo
