Britanski žurnalista Nik Logan osnovao je časopis 1980. godine kao oznaku stila, mlade urbane pop kulturne publike. Logan je jedno vrijeme bio urednik kultnog muzičkog časopisa “New Musical Express”.
Ovaj magazin je stvarao zvijezde tako što bi ih promovisao na naslovnim stranama. Tako je Kejt Mos postala svjetski poznati supermodel, zahvaljujući naslovnim stranama “Fejsa”. Magazin “Fejs” je početkom milenijuma izgubio bitku od pristalica novih internet medija i socijalnih mreža, poput Fejsbuka. Do tada bio je oznaka stila mladih “prosvećenih” pop intelektualaca.
Časopis “The Face” pravi je plod kolonijalno-imperijalnog britanskog duha, koji je uvijek imao tendenciju da dominira svijetom, ako ničim, ono bar modom i novim trendovima. Na području pop kulture “Fejs” je promovisao ono što je In, i jedno vrijeme nije postojao pomodniji magazin od njega. Od 1980, kada je Nik Logan, startovao ovaj magazin, “The Face” je postao neka vrsta britanske kulturne ikone, u kome bi se rado pojavili svi ljudi na svijetu koji drže do sebe, od rok zvijezda do političara tipa Tonija Blera.
Sociolog kulture Dik Hebdiž je u svojoj studiji “Skriveni u svjetlu” proglasio Loganov magazin za ključni subkulturni medij u postmodernom svijetu. Dakle, “The Face” je imao moć da ukaže na pozitivne i negativne trendove u svijetu.
U martovskom broju magazina iz 2000. godine “The Face” je govorio o medijskoj manipulaciji ratom na prostorima bivše Jugoslavije. Kolumnista “Fejsa”, koji je neko vrijeme proveo u našim krajevima, pisao je o tome kako je Srbija zapravo žrtveno jagnje CNN-a i drugih velikih svjetskih TV kuća. Po riječima autora, moderni čovjek je mogao da bira između prenosa NBA utakmice, novog spota Madone ili rata u Srbiji, samo ležernom promjenom kanala na daljinskom upravljaču. Srbiji je tada dodijeljena uloga pop zvijezde, jer se u njoj ratuje zato što je to zabavno TV gledaocima širom svijeta!
Britanski novinar je baratao tipičnom pop filozofijom, koja stvari gleda samo sa površinskog aspekta u smislu mode, ne zadirući uopšte u dublji ili istinski smisao krize u tadašnjoj Srbiji. Svako ko je tada čitao magazin morao je imati “kamenu facu” kada bi shvatio da je žrtvena meta nekakve publike koja siluje svoje daljinske upravljače, tražeći zloslutne slike na raznim kanalima, jer je njihov apetit za destrukciju nezajažljiv. Na kanalu predviđenom za rat bila je Srbija, sa već pripremljenim superdizajniranim džinglovima koji najavljuju spektakularna bombardovanja. Na neki način taj tekst mi je ubio volju da dalje čitam do tada moj omiljeni magazin “The Face”.
Magazin koji se do tada bavio promocijom britanske muzike, mode i pop kulture, 2004. godine je ugašen. Vjerujem da su tekstovi poput pomenutog o medijsko ratnom uništavanju Srbije doprinijeli da se on ugasi. Jezivo bombardovanje jedne zemlje nikada ne može biti POP, kao što destrukcija ne može biti fensi.
Ponovo je pokrenut 2019. godine kao internet magazin, ali više nikada nije bio ni izbliza moćan kao osamdesetih godina.
Autor: Vladimir Đurić Đura
Srpskainfo
