Broj građana koji odlaze iz zemlje svake godine je sve veći. Ali, odlasci na rad u inostranstvo nisu od juče, bilo je toga i prije. Generacije su trbuhom za kruhom odlazile u Švedsku i Njemačku.
Mladi mahom sada odlaze jer sa izabranim zanimanjem ovdje teško uspijevaju da se zaposle ili od plate ne mogu čestito da žive. Ogorčeni su jer ne mogu da podignu kredit, da riješe stambeno pitanje i da formiraju porodicu.
Treba staviti ruku na srce i priznati da je dio toga istina, ali zašto uvijek mislimo da je trava u tuđem dvorištu zelenija? Ni preko grane nije sve bajno, ne pada novac sa neba i ne čekaju samo naš narod.
Zanimalo nas je kako mladi koji tek završavaju osnovnu školu vide svoju budućnost i da li žele da ostanu u Srpskoj ili da idu u inostranstvu. Odgovori su bili zaista zanimljivi, ali i podijeljeni. Jedni su bili za Srpsku, a drugi za Evropu.
To je ulilo nadu da nije sve tako crno i da još postoje oni koji žele bez obzira na sve probleme da ostanu u svojoj zemlji. Mladi su još jednom potvrdili da je ljubav prema domovini urođena ljudska osobina. Oni koji su bili za Srpsku, bili su nekako realniji, ali i skromniji. Istakli su da žele ovdje da se školuju i rade. Poručili su da ne žele otići u inostranstvo, jer ih za Srpsku vežu korijeni. Ne žele da se prilagođavaju na nešto što je strano.
Komentari te djece zaista ostavljaju bez daha. Oni su odrasli zemlji u kojoj ništa nije bajno (postavlja se pitanje da li je igdje?), svjesni su svih problema, ali ipak imaju želju da ostanu.
Da li postoji išta ljepše nego kada omladina osjeća ljubav prema mjestu odakle potiče? Iza toga se krije mnogo toga, a prije svega činjenica da jedan narod neće potpuno nestati.
Sa druge strane, određeni broj njihovih vršnjaka svoj život vidi u inostranstvu. Maštaju da se poslije završenih srednjih škola i fakulteta zauvijek odsele iz Srpske. Na pitanje zašto žele da odu, mnogi nisu imali odgovor, samo su slegli ramenima, ali su iz cuga znali da ne žele da rade za platu manju od 3.000 evra. E to je poražavajuće, jer im je stvorena slika da to tako treba.
Svako ima pravo na svoj izbor i ono što želi da radi, ali mnogi odlaze jer je to trend. Nametnuto je mišljenje da je tamo sve bolje i lakše, a da ovdje ništa ne valja. To nije tako. I ovdje ljudi rade, bore se, žive i umiru. Zato ostajte ovdje! Sunce tuđeg neba, neće vas grijat k’o što ovo grije, a gorki su tamo zalogaji hljeba, gdje svoga nema i gdje brata nije.
Autor: Jana Kezić
Srpskainfo
