Stručnjaci ističu da su tome doprinijeli onlajn klađenje i krizna vremena u kojima stanovnici izlaz iz besparice traže u kocki.
Međutim, da li je riječ samo o onima koji traže izlaz iz besparice? Ne bi se reklo!
Sudeći po statistikama, kockarska manija je zahvatila cijelo društvo – od fizičkog radnika do univerzitetskih profesora, tajkuna, političara, studenata, penzionera, domaćica, pa do sportista, koji mjesečno bacaju milione maraka na igre na sreću.
Iako je fenomen klađenja star koliko i sama civilizacija, pomama za “klađenjima”, koja je zahvatila BiH, ne može se uvrstiti samo u običnu zanimaciju dokonih građana.
Podatak da se uporedo sa povećanjem prihoda od naknada za priređivanje igara na sreću, nagradnih i zabavnih igara, povećava i broj priređivača igre na sreću, i to u vrijeme kada se gotovo svaki treći stanovnik u BiH nalazi na rubu siromaštva, govori da je ovaj problem mnogo ozbiljniji nego što se na prvi pogled čini.
I dok brojni građani napuštaju državu u potrazi za boljim životom ili poslom, povećava broj korisnika javnih kuhinja, cijene osnovnih životnih namirnica rastu, a plate stagniraju, kladionice i kockarnice doživljavaju pun procvat, a njihovi vlasnici zadovoljno trljaju ruke.
S druge strane, njihovi “klijenti” nisu baš te sreće, jer u nadi da će baš oni imati sreće iz dana u dan ostavljaju sve veće sume novca, što mnoge na kraju dovede na prosjački štap.
Istovremeno, oni koji su i ranije bili na prosjačkom štapu podižu kredite kod banaka, prijatelja ili zelenaša, slijepo vjerujući da će sutra imati više sreće na kocki i tako vratiti pozajmljeni novac… i još dodatno zaraditi. Mnogi se tako vrte u začaranom krugu i sve više tonu ka dnu.
Psiholozi će reći da je kocka droga, ekonomisti će ovu pomamu za kockom obrazložiti većom dostupnošću igara na sreću, a sociolozi opštim siromaštvom i neuređenim društvom.
I sve je to tačno.
Međutim, strast prema kladionicama nije samo bolest društva u BiH, već i drugih mnogo uređeniji i bogatijih zemalja od nas, u kojima se klade čak na ime ili “boju očiju” djeteta koje očekuje neka java osoba.
Pa, u čemu je onda problem?
Da li je riječ o ovisnosti, većoj dostupnosti kladionica, siromaštvu ili stilu života, koji nam se nameće putem televizija, interneta i novih tehnologija, teško je reći.
Ono što je sigurno jeste da će kocka za nekoga uvijek biti hir, za nekoga zanimacija, neki će, pak, da joj se priklone iz dosade, znatiželje ili prestiža, dok se siromašni kockaju sa nadom da mogu popraviti svoj položaj. A nada posljednja umire, zar ne!?
Autor: Snježana Karić
Srpskainfo
