Za ovo krivično djelo zaprijećena je kazna od minimalno pet godina zatvora.
Nalog za hapšenje u skladu sa zakonom dat je Sudskoj policiji Suda BiH koja je, po već uobičajenoj praksi u sličnim situacijama, zatražila asistenciju Agencije za istrage i zaštitu (SIPA) BiH.
Svako odbijanje asistencije moglo bi donijeti potencijalno nove osumnjičene za ometanje istrage.
Istovremeno, ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske Siniša Karan izjavio je juče da niko neće biti uhapšen, jer su prema zakonu u Republici Srpskoj „SIPA, Tužilaštvo i Sud BiH, te VSTS BiH neustavni, a zakoni su okvir djelovanja policije Republike Srpske“.
E sad, ako ćemo bez emocija ispratiti cijeli slučaj, gledajući praksu kako se inače postupa prema osumnjičenima u slučaju njihovog odbijanja da se odazovu pozivu na saslušanje u neko tužilaštvo, odmah se procjenjuje da li će to hapšenje biti rizično ili ne. Očigledno je da će hapšenje pomenutog trojca biti procijenjeno visokorizičnim.
Ni to nije nešto novo kada je u pitanju rad sudske policije na teritoriji BiH, pa bi se vrlo lako moglo dogoditi da se od hapšenja Dodika, Stevandića i Viškovića odustane, za sada, kako se ne bi ugrozili nečiji životi.
Sljedeći korak je raspisivanje potjernice, centralne, pa one međunarodne, Interpolove.
U tom slučaju osumnjičeni već i zvanično postaju bjegunci.
To opet povlači za sobom reakciju drugih bezbjednosnih agencija u zemlji koja traži hapšenje, ali sada već i drugih agencija širom svijeta. Za ove domaće to znači da će prilikom svakog legalnog prelaska granice, morati intervenisati Granična policija BiH i raditi po potjernici, odnosno hapsiti.
U konačnici, za osumnjičene za bilo koje krivično djelo, odnosno optužene, pa i one osuđene, uvijek je postojala i mogućnost bjekstva, bilo kojim prevoznim sredstvom, što takođe nije bila rijetkost u proteklim godinama.
Najčešće mjesto skrivanja osumnjičenih, optuženih ili osuđenih iz Republike Srpske bila je i ostala Srbija.
Autor: Nikola Morača
Agencije
