Granica je pređena
Dragan Mektić i Perica Stanić, zbog kojih su, da se ne lažemo, doneseni navedeni zaključci, otišli su u političku penziju, a Dragan Lukač, na čije insistiranje su zaključci doneseni, sa funkcije ministra policije završio je na mjestu upravnika lovišta
„Vlada Republike Srpske održala je u Banjaluci vanrednu sjednicu povodom postupanja pripadnika SIPA i hapšenja petorice Srba u Novom Gradu pod optužbom za ratne zločine. Na sjednici su doneseni sljedeće zaključci:
Vlada Republike Srpske smatra da postupak pripadnika SIPA po zahtjevu Tužilaštva i nalogu Suda BiH predstavlja grubo kršenje međupolicijske saradnje. Takvim postupanjem dovodi se u pitanje povjerenje u MUP RS koji je dosad uvijek sarađivao s bezbjednosnim agencijama u BiH, te Sudom i Tužilaštvom BiH. Imajući u vidu ovakvo neprimjereno i provokativno postupanje, Vlada i sve institucije Srpske prekidaju saradnju sa Sudom BiH, Tužilaštvom BiH i SIPA. Vlada Srpske naređuje MUP-u RS da spriječi svaki ulazak i pretres prostorija republičkih i lokalnih institucija Republike Srpske i traži od Narodne skupštine da zakaže posebnu sjednicu na kojoj će se razmatrati zaključci Vlade.“
Ovo je vijest od 10. decembra 2015. godine, a toga dana održana je posebna sjednica NS RS, nakon koje je objavljena sljedeća vijest.
„Poslanici Narodne skupštine RS usvojili su na današnjoj posebnoj sjednici zaključke kojima su se složili sa odlukom Vlade RS da sve institucije prekinu saradnju sa SIPA, Sudom i Tužilaštvom BiH. Ovo je bila jedina tačka dnevnog reda sjednice čije je održavanje zatražila premijerka Željka Cvijanović nakon današnjih dešavanja u Novom Gradu. Poslanici su sa 43 glasa ‘za’ podržali zaključke klubova poslanika SNSD-a, DNS-a, SP-a i Srpskog demokratskog slobodnog kluba u kojima se navodi da je SIPA prekršila ustave RS i BiH, te nepotrebno ugrozila integritet MUP-a RS i uznemirila građane i javnost. Sjednici nisu prisustvovali poslanici opozicije i koalicije Domovina.“
Epilog navedenih zaključaka Vlade RS koje je podržala i Narodna skupština Srpske (i nikada ih nije stavila van snage) vidjeli smo 22. novembra ove godine. Epilog glasi:
„Sud BiH izrekao je presudu kojom su optuženi u predmetu ‘Ranko Balaban i drugi’ za zločine u tadašnjoj opštini Bosanski Novi osuđeni na ukupno 162 godine zatvora.“
Predmet „Ranko Balaban i drugi“ je, dakle, predmet zbog koga su Vlada i Narodna skupština RS prije skoro punih osam godina promptno održale sjednice i usvojile navedene zaključke. Političarima su po ko zna koji put bila puna usta „brige“ za uhapšene Srbe, graktali su o antisrpskom karakteru tzv. pravosudnih institucija BiH, tupili zube time kako je to „nastavak hajke na Srbe“, ispirali mozak prostodušnom svijetu tvrdnjama kako je „sada stvarno dosta“ i vrijeđali inteligenciju uvjeravanjima kako će oni tome stati ukraj.
Od 10. decembra 2015. do 22. novembra 2023. godine po dva puta su održani lokalni i opšti izbori. Vladajuća koalicija sva četiri puta je odnijela nadmoćnu pobjedu, (ne) računajući Banjaluku. Za tih osam godina Milorad Dodik je ostao najvažnija politička figura u BiH i postao „faktor (ne)stabilnosti jugoistočne Evrope“, a Željka Cvijanović promijenila tri najvažnije funkcije u Srpskoj.
Dragan Mektić i Perica Stanić, zbog kojih su, da se ne lažemo, doneseni navedeni zaključci, otišli su u političku penziju, a Dragan Lukač, na čije insistiranje su zaključci doneseni, sa funkcije ministra policije završio je na mjestu upravnika lovišta.
Desile su se i mnoge opskurne stvari, pa je recimo Dragan Čavić postao vrhovni preletač, Ognjen Tadić ušao u Palatu Republike, Milan Tegeltija umislio da je Roman Abramovič, Valentin Incko ograničio slobodu govora, Kristijan Šmit izgubio kompas, Marinko Umičević postao specijalista medicine rada, Nedeljko Elek ostao na slobodi… Ali Srbe uhapšene u Novom Gradu niko spomenuo nije.
Da ne bude zabune, ko god je počinio ratni zločin i bilo koje drugo krivično djelo, treba da odgovara i ovi redovi nemaju za cilj da bilo koga amnestiraju, ali postalo je mučno gledati i slušati iste face kako decenijama primaju masne plate za verbalne rafale koje svakodnevno ispaljuju, dok iza rešetaka završavaju uglavnom marginalni likovi zbog (ne)djela počinjenih prije tri decenije.
Granica postoji, ali je odavno pređena. Ako ne vjerujete, pitajte demobilisane borce da li bi ponovo uzeli pušku u ruke i branili Republiku Srpsku. Pogotovo kad vide koliku je brigu u proteklih osam godina pokazala za „Ranka Balabana i druge“. Pih!
P.S. I Bobi je ljut, al’ nije protiv izgradnje Centralnog spomenika borcima VRS.
Nezavisne
