Godina nalik nama

Godina nalik nama

Godina 2023. baš nas oslikava, kao narod(e). Godina u kojoj smo više pričali o drugima i više gledali u tuđe dvorište nego u svoje.

Nije bilo regionalnog i svjetskog problema, a da ga nismo proglasili svojim. I, naravno, zauzeli stranu.

Tetoristički napad Hamsa na Izrael i neviđeno brutalna ofanziva Izraela na Gazu, najbolji je primjer za to. Dok je na Palati Republike u Banjaluci bila izraelska zastava, u Sarajevu su trajali protesti podrške Palestincima. I svako je imao čvrste argumente. Ali, ni jednima, ni drugima nikakve koristi od nas. A nama šteta velika. Ako ne zbog toga kako nas gledaju u svijetu, onda sigurno zbog toga što smo u vlastitoj zemlji pronašli još jednu temu oko koje se dijelimo.

Naravno, i dalje se zna ko je za Rusiju, a ko za Ukrajinu. Samo što se „specijalna vojna operacija“ razvukla, a mi nismo baš u stanju da dugoročno držimo pažnju na jednoj temi…

Sreća, dođoše na red izbori u Srbiji! Opet podjele. Prave Srbende iz Srpske su za Vučića, čak i opozicija. Nema veze što u njegovoj vladavini ima elemenata Dodikove, koju smatraju diktatorskom. Kada pređete Drinu valjda nestaje ideologija, a počinje podaništvo.

A tek narod! Provedosmo se kao bosi po trnju samo zbog toga što smo iskoristili pravo dvojnog državljanstva i glasali na izborima. Ako je vjerovati „Srbiji protiv nasilja“, mala Republika Srpska ima toliko stanovnika da može da odlučuje ko će da vlada i u Srbiji. Naročito u milionskoj metropoli kakav je Beograd. Teško nama ako moramo da biramo između njih i njega.

Kako god, SNS će opet formirati Vladu, i dalje će braniti Srbiju od svih mogućih neprijatelja. Ali, avaj! Ni nakon toga nema nam opuštanja jer nas u 2024. čekaju predsjednički izbori u Rusiji i u SAD. Treba na vrijeme zauzeti pravu stranu. Šteta što i tamo nemamo pravo glasa, pa da izaberemo Putina i Trampa. Bez glasača iz Srpske, kukala im majka.

Naročito Trampu, a bez njegove pobjede nema nezavisne Republike Srpske. Je li tako, predsjedniče?

Jako je čudno što nas toliko privlači regionalna i svjetska politika kada u domaćoj imamo takvu intelektualnu gromadu kao što je Ramo Isak, takvog istinoljupca kao što je Zukan Helez, takvog bedema Republike Srpske kao što je Nenad Nešić, ili takvo božanstvo kao što je Milorad Dodik. (Sanja, vjerujemo u tvoja osjećanja).

Doduše, Dodik jeste neka vrsta božanstva za svoje koalicione partnere, jer bez njega niko od njegovih poklonika ne bi bio tu gdje jeste. Zato, molite se Bogu još jače, glasnije, iskrenije, skuplje, da ga poživi na funkciji, jer jedino tako možete da ostanete u raju.

Mi smrtnici ćemo da čekamo da nam se EU smiluje i otvori pristupne pregovore, u nadi da će nam to bar za marku povećati standard. Čekaćemo da Brisel prestane da nas ponižava pričom kako je ratom razorena i korumpirana Ukrajina uradila više od nas. I dalje ćemo da slušamo dvolične osude iz EU o „antievropskim“ zakonima u Srpskoj, dok istovremeno hvale nekakav napredak BiH i sa našim bogovima divane po kafanama. Čekaćemo još jednog američkog ambasadora, da i s njim zaratimo, onako srpski, do koske.

Čekaćemo naređenje kada i gdje Šmita da gađamo jajima. Tražićemo granicu na karti, da na njoj zaustavimo SIPA i Tužilaštvo BiH i tako spasemo pripadnike Vojske Republike Srpske. Čekaćemo da se obogatimo na novom minimalcu u Srpskoj…

Da ne bude sve crno, čekaćemo večeras i Novu godinu. Sa čašicom u ruci, zagrljeni, nasmijani, s pogledom ka najvećem vatrometu, iznad najvećeg kružnog toka. Sa željom da u 2024. budemo zdravi, Bogom blagosloveni, da budemo ljudi. Da imamo manje revolucija, a više evolucija.

I da premijer napokon nauči razliku između botova i blogera.

Živjeli!!!

Autor: Slobodan Popadić/Srpskainfo

CATEGORIES
Share This