Fer i pošteno
„CIK BiH smijenio je osam predsjednika i zamjenika predsjednika biračkih odbora u Doboju. Među njima je bila i gospođa koja se zove, ako se ne varam, gospođa Pajtić, koja je ovdje jedina primila Kristijana Šmita kad su bile nove izborne tehnologije, ali, eto, i nju su takvu smijenili. Ona nije u našoj partiji, ona je htjela da provede fer i poštene izbore, ali i nju su smijenili“.
Ovim riječima i povišenim tonom se gradonačelnik Doboja Boris Jerinić obratio javnosti u nedjelju naveče, saopštavajući rezultate ponovljenih prijevremenih izbora za predsjednika Srpske, na kojima je kandidat SNSD-a Siniša Karan ostvario još ubjedljiviju pobjedu u Doboju i dobio više glasova nego 23. novembra.
Što kaže narod „Neće jezik nego pravo“, pa tako i Jerinićev. Bez namjere da ispadnem zloban ili maliciozan, ali njegove riječi: „Ona nije u našoj partiji, ona je htjela da provede fer i poštene izbore“ naprosto tjeraju na zaključak da „ona nije u njihovoj partiji ZATO ŠTO je htjela da provede fer i poštene izbore“. Ko hoće da bude do kraja maliciozan, njegovu izjavu će protumačiti kao priznanje da „njegova partija ne provodi fer i poštene izbore“ ili, još gore, „da za onoga ko želi da provede fer i poštene izbore nema mjesta u njegovoj partiji“.
Al’ da li je baš tako?! Pa nije. Na istom ovom mjestu u prvoj kolumni poslije novembarskih izbora i objave „spornih“ rezultata u nekoliko lokalnih zajednica, među kojima je i Doboj, napisao sam sljedeće:
„Što se tiče Doboja stvari su poprilično jasne. Dovoljno je reći da Danijel Jošić, prvi operativac Obrena Petrovića, poznaje načine za obezbjeđivanje glasova koji tek treba da budu izmišljeni. Da budem potpuno precizan, Jošić je načine za pridobijanje glasova za koje u CIK-u niko ne zna koristio još u vrijeme kad se dobojska struktura na čijem je čelu Obren Petrovića zvala SDS“. I to je tako.
Drugim riječima, ne znači da su se u Doboju kada je njime stolovala ista politička struktura samo pod značkom najstarije srpske stranke u Republici Srpskoj provodili fer i pošteni izbori. Naprotiv, izbori su se i tada provodili na potpuno isti način i uz, najblaže rečeno, brojne sumnjive radnje za koje je Danijel Jošić pravi mag. Jedina razlika je što SNSD tada nije kukao CIK-u, PIK-u, OHR-u i ostalima, već je činio sve da situaciju okrene u svoju korist. Način na koji je to na kraju uradio nije častan, jer je sramno političko prelijetanje potpuno legitimizovano kao vid političke borbe, ali za onoga kome je do časti i poštenja, Bože me oprosti, danas nema mjesta ni u crkvi, a kamoli u politici.
Da neko ne shvati pogrešno, nije ovo panegirik u čast Danijela Jošića i izbornih malverzacija ili, ne daj bože, poruka da treba biti nečastan i nepošten, već da Jerinićeve riječi treba tumačiti kao poruku da „za onoga ko hoće da sprovede fer i poštene izbore nema mjesta u politici“.
U prilog tome prigodno se prisjetiti stare anegdote vezane za Vuka Draškovića (daleko mu lijepa kuća), kada ga je šumadijski domaćin u kampanji ugostio kao najrođenijeg, a onda na pitanje hoće li glasati za njega, odgovorio: „Hoću, Vuče, čim budeš na vlasti“.
Zato bi opoziciji kojoj su puna usta poštenja pametnije bilo da shvati da se izbori ne dobijaju na dan izbora, niti fer i pošteno, već ozbiljnom organizacijom i na sve moguće načine, a da kad pobijede na izborima i osvoje vlast, onda treba da pokažu poštenje i da narodu za dobijeno povjerenje vrate čestitom vladavinom.
To se, prije svega, odnosi na političke avanturiste koji za svoj izborni neuspjeh krive narod (od koga će u oktobru ponovo tražiti glasove), umjesto da shvate da nije do naroda. Isti narod je bio u Istočnoj i Zapadnoj Njemačkoj, pa su u Zapadnoj imali mercedes, folksvagen i razvijenu demokratiju, a u Istočnoj trabant, moskvića i Štazi. Isti je narod danas u Južnoj i Sjevernoj Koreji, pa u Južnoj imaju „Samsung“ i „Hjundai“, a u Sjevernoj Kim Džong Una. Nije do naroda, već do onih koji se dokopaju poluga moći i do toga kako će te poluge da koriste, da li u ličnu korist i sa ciljem da što duže opstanu na vlasti ili u opštem interesu i sa ciljem da ostanu upamćeni kao državnici, a ne kao vlastodršci. To bi bilo fer i pošteno.
P.S. Lider PSS Draško Stanivuković nije se uopšte oglasio o rezultatima ponovljenih izbora. Biće interesantno ako pozove SDS da se priključi PSS-u uz ocjenu da je to za obostrano dobro, jer on nema valjanu stranku, a SDS, neka oprosti profesor Branko Blanuša, nema pravog lidera. Ups.
P.P.S. Jeftinije je ukrasti glasove, ali ako se ne može ukrasti, mogu se kupiti. Ups, ups…
