Duško Pevulja: Boro majstore!

U petak naveče, 21.6.2024. godine, na banjalučkoj tvrđavi Kastel održan je veličanstveni koncert „Riblje čorbe“, kojim je obilježeno 45 godina postojanja ovog rok sastava. Nepregledna kolona se veselo i strpljivo slivala u hor od nekoliko hiljada ljudi, koji je od početka do kraja koncerta zvučao jednim glasom.

Organizator, koji se svojski potrudio da sve izgleda dostojno, obavještava da među prisutnima ima i onih koji su za ovaj događaj došli sa raznih krajeva svijeta, ponajviše, naravno, iz regiona, kako oni koji brišu sva naša kulturološka svojstva, vole da blasfemično počaste bivši jugoslovenski prostor.

U čemu je tajna „Riblje čorbe“? Šta ih to čini tako posebnim? Zašto na njihovim koncertima, poput ovog banjalučkog, skoro da dominiraju mladi ljudi? Kao i na sva prividno teška pitanja, odgovor je jednostavan: zato što Bora Đorđević i njegovi prijatelji, jednako oni sa višedecenijskim stažom u bendu, kao i oni koji im se, s vremena na vrijeme (kao svježa krv!) pridružuju, posjeduju veliki dar, snažnu emociju i posvećenički služe onome što im je darovano. Kad se ukloni ta imaginarna linija između onih koji sviraju i pjevaju, i onih koji uživaju u njihovim kreacijama, a to se na koncertima „Riblje čorbe“ dešava redovno, nastaje čudesna harmonija. Veliki srpski pjesnik Laza Kostić rekao bi da je najviši stepen harmonije ljepota, kosmička ravnoteža koja svijet drži na okupu.

Teško je znati da li je Bora Đorđević svjestan svih darova koje u sebi nosi, ali on im svima revnosno služi, kao i svi veliki izabranici, ne videći u tome nikakvu svoju posebnost. Pripadajući više decenija svijetu zabave, javnosti koja ne može bez spektakla, Bora, jednostavno, nije zvijezda. To je isuviše banalno i naglašeno efemerno određenje modernog, sunovraćenog (obezboženog) svijeta. On je klasik. Mjera! Ne samo muzike kojoj se predao svojom lijepom dušom, već nacionalne kulture!

Započinje banjalučki koncert – hajde još jednom da kažemo i slavljenički – kazivanjem svojih pjesama sa posljednjeg albuma. Poetsko veče je uvod u carstvo poezije. Na koncertima „Riblje čorbe“ izvanredna muzika i unikatni vokal Bore Đorđevića, čudesno obremenjuju njegovu, u svojoj čistoj suštini – pjesničku riječ! U novim pjesmama dominiraju motivi smrti i prolaznosti. I u njima veliki majstor slavi život, naročito onda kada okrene na, njegovom duhu toliko priraslu, humorističnost (po pravilu bez primjesa cinizma). Bora dobro zna da je smrt sastavni dio života, njegova jedina istinska potvrda. Zna i da je čovjek tragedijsko biće, čija tragičnost je veličanstvena i svečana ukoliko živi sa stalnom pomišlju na nju (ako nije tako, onda se ta ontološka tragičnost projavljuje kao banalizovana farsa). Zato u najljubavnijim pjesmama „Riblje čorbe“ provijava duh te uzvišene tragičnosti, što se tako bjelodano vidi u pjesmama sa motivima rastanka, nemogućih i neostvarenih ljubavi itd.

Bora Đorđević je još po nečemu jedinstven. On poezijom i pjevanjem liječi i sebe i sve one koji vjeruju njegovoj nepatvorenoj i nepotrošivoj emociji. Boreći se sa narušenim zdravljem, nesnosnom vrućinom, famoznim pustinjskim pijeskom, koji otežava disanje i najzdravijima, Bora, kad počne da pjeva, zvuči kao u najbolja vremena, onda kad je pucao od zdravlja i snage. To je jednostavno magija, protivna svim plitkim medicinskim teorijama.

Ovaj višedecenijski socijalni fenomenolog, nacionalni hroničar, kritičar svih vrsta naopakosti, a prije svega toga tanani lirski pjesnik koga je Gospod darovao čudesnim glasom, jedna je od najtoplijih ličnosti koje sam sreo u svome životu. Jevanđeoski samilostan i za ono što kritikuje, on je i protivnik koga bi čovjek poželio, jer je, u starovremenskom značenju tog određenja: dobar čovjek! Čovjek koji se uzvisio do ličnosti.

Po služenju velikom daru koji posjeduje, po toplini sa kojom se ophodi sa znanima i nepoznatima, po blagom, sverazumijevajućem pogledu i sjetnim očima, Bora Đorđević je rijedak čovjek. Zato su njegovi koncerti čuda, i dokaz da su čuda moguća. (Uostalom, samo budale i one koji nemaju dušu u to treba uvjeravati.) Jednom od takvih čuda prisustvovalo je nekoliko hiljada ljudi na banjalučkom koncertu „Riblje čorbe“.

(Autor je profesor na Filološkom fakultetu u Banjaluci)

(Nezavisne)