Vjerovatno zato što to nije puka serija već pogled u savremeni život, u školu u koju vam ide dijete, osvrt na postupke koje pravimo kao roditelji.
Kako smo došli do toga da jedno dijete želi da povredi drugo, da ubije druga iz razreda, iz komšiluka, da ne pokazuje trun kajanja. Jesu li stvarno društvene mreže krive za sve loše što nam se dešava?
Kolika je odgovornost roditelja koji rintaju od jutra do sutra samo da bi obezbijedili osnovne uslove za život? Koliko njih ima vremena i volje da razgovara sa svojom djecom, ali onako iskreno, otvoreno.
Koliko nas je osvješteno da pored doručka i ručka, djeci treba i emocionalna hrana.
Pitanja je previše, današnji roditelji su potpuno izgubljeni. Ali, izgubljena su nam i djeca. Stručnjaci kažu da smo ih, dajući im internet bez nadzora, taj virtuelni svijet prepun blještavila, bukvalno bacili u šumu.
Djeca trpe onlajn nasilje, vrijeđaju jedni druge, snimaju se zarad lajkova, a sve to ostaje trajno zapisano. Empatija među mladima se gubi ili je nikad nismo ni izgradili?
Trebaju li ovu seriju zato gledati i djeca?
Potegla se ozbiljna polemika o tome širom svijeta, a Francuska je, na primjer, odlučila da seriju prikazuje kao dio obrazovnog materijala u školama. Ako već ne znamo drugačije savremenim generacijama objasniti kakve posljedice mogu imati njihova ponašanja, zašto da ne. Sigurno je gore ne probati ništa.
Za one koji su nakon svega zaključili kako je „batina iz raja izašla“ ili „šta nama fali što su nas roditelji tukli“, psiholozi poručuju da dobro pogledamo oca iz serije. Da li vam se on, nakon maltretiranja u djetinjstvu, čini kao zreo čovjek?
