Ćutanje sve govori

Ćutanje sve govori

Neko je rekao da ako ubijete jednog čovjeka vi ste ubica, ali ako ubijete čitav narod, onda ste političar. Ova tvrdnja se najbolje vidi u odnosu institucija Republike Srpske prema građanima.

 

Srpski narod je ubijen u pojam, a ovih dana su ga dotukli oni koji mu svaki dan poručuju da je sve u najboljem redu. Naslušali smo se u proteklih nekoliko dana svega i svašta. Čuli smo masu uvreda, vidjeli lica licemjera, koje smo birali. Pokazali su i vlast i opozicija svoje pravo lice, ali i potvrdili da između njih ima mnogo sličnosti.

Građani Banjaluke i Bijeljine ostali su bez dijela novca od PDV. Biće dobro da tih deset miliona ode na prave adrese i da ostanu u Srpskoj, da pomognu malim i nerazvijenim opštinama. Međutim, bojim se da to neće biti slučaj ni ovaj put, jer Vlada je ta koja će odlučiti ko će i koliko da dobije sredstava.

Vidjeli smo dozu bahatosti, sile i čudnog ponašanja u i oko Narodne skupštine. Pojedini poslanici vladajuće koalicije zasmijavali su okruženje tokom pauza pitajući se jesu li „čelnici Vlade i NSRS smjeli da nazovu šefa“ radi konsultacija. Kako kažu, u pojedinim momentima se činilo da djeluju pomalo izgubljeno. Eto, i to je realnost društva u kojem živimo. A moglo se od „nestašnih poslanika“ svašta čuti, pa i to zašto želudac muči predsjednika.

Ipak, vratimo se na stvarne probleme. Prije tri dana sam otvoreno pitao Vladu i vladajuću koaliciju šta se krije iza prodaje potraživanja IRB-a advokatu iz Bijeljine? Odgovora nije bilo. Pitao sam i ko je je kriv za kolaps u Šumama RS, koje su trebale da finansiraju male i nerazvijene opštine, ali ni o tome niko ni riječi. Zašto su nam javna preduzeća hronični gubitaši? Zašto niko ne odgovara pred pravosuđem? Šta rade tužilaštva? Da li je raspisana potjernica za Draženom Vrhovcem? Zašto ćutite?

I muk po ovim pitanjima nešto govori; pametnom je i to dovoljno.

Dok smo proteklih dana gledali igrokaze u Banjaluci i Narodnoj skupštini i slušali priče o “kupusarima i “ćuki” ili džukeli, narod je, vjerovatno svjesno, ostao uskraćen za daleko važnija pitanja.

Šta ćemo sa dvije termoelektrane koje nam ispadaju iz sistema jer nemaju uglja, koji smo opet dali tajkunima? Kako smo od izvoznika postali uvoznici struje, za šta dajemo stotine hiljada maraka dnevno? Hoće li čitava Republika ostati u mraku poput ulica oko republičkih institucija, dok narod gušite novim poskupljenjem struje? Šta ćemo sa negativnim revizorskim izvještajima Banjaluke i Bijeljine, koje češlja tužilaštvo? Ko će da “visi” zbog desetina miliona republičkih i gradskih maraka skršenih u propalu kabriolet tenisku dvoranu? Kako se tada nije pričalo o “osveti” prema Banjaluci, a sada se odjednom priča? Dokle će Vlada da krije ko nam je dao kredit od 100 miliona evra?

Umjesto ovih važnih pitanja za građane, vidjeli smo mlade jastrebove sa obje strane koji se bave glupostima. Kad bi izgovorena glupost boljela, iz NS RS bi se čulo orkestrirano jaukanje.

Vlast i opozicija u Srpskoj imaju i nešto zajedničko. Talentovani su da rasture sve čega se dohvate.

Autor: Siniša Trkulja/Srpskainfo

 

CATEGORIES
Share This