Da li smo zaista svjedoci buđenja institucija ili selektivne pravde pod direktnim političkim uticajem?
Jer, ako je kupovina političke podrške krivično djelo, zašto godinama unazad pravosuđe nije ni pokušalo da reaguje na mnoštvo sličnih slučajeva?
Od afere „Dva papka“, kada je tadašnja premijerka Republike Srpske Željka Cvijanović jasno rekla da je „kupljeno“ dvoje poslanika za formiranje većine u Narodnoj skupštini RS, pa do bezbroj slučajeva prelazaka poslanika i odbornika u redove ovih ili onih stranaka širom RS i BiH, sve je to prošlo bez ikakvih posljedica.
Čak ni pomenuti audiosnimak iz 2014. godine u aferi “Dva papka” nije bio dovoljan da pravosudne institucije pokrenu bilo kakvu ozbiljnu istragu.
Umjesto toga, politika je nastavila da funkcioniše po principu „preletača“, a institucije su ćutale.
Od Nenada Stevandića, Miće Mićića, Obrena Petrovića, Dragana Čavića, nekadašnjih perjanica opozicije, koji su preko noći preobukli političke dresove i našli se u zagrljaju vlasti, pa do brojnih drugih.
Njihovi politički transferi bili su ključni za očuvanje ili formiranje skupštinskih većina, ali pravosuđe ni tada nije pokazalo interesovanje da makar provjeri da li je bilo protivpravnih radnji.
Zbog toga je danas teško povjerovati da je slučaj Miličević pokazatelj iskrene borbe protiv političke korupcije, a ne primjer selektivne pravde.
Građani s pravom postavljaju pitanje zašto sada? Zašto baš on? I zašto samo on?
Ako pravosuđe želi da povrati povjerenje građana, mora pokazati dosljednost. Mora pokazati da je spremno da jednako tretira sve, bez obzira na političku pripadnost.
Jer kako drugačije objasniti da se hapsi lider najveće opozicione stranke zbog navodne kupovine 2 odbornika, dok se na brojne druge slučajeve žmuri, čak i one gdje su dokazi lako dostupni.
Na primjer, APIF je nedavno objavio podatke koji bi, u svakoj normalnoj državi, bili okidač za opsežne istrage: tokom 2024. godine registrovano je čak 3.364 firme bez ijednog zaposlenog. Među njima, 1.037 je poslovalo pozitivno, a jedna od njih ostvarila je dobit od nevjerovatnih 9.663.403 KM.
Ko posluje s tolikim profitom bez ijednog radnika? I zašto se ni ovim podacima pravosuđe ne bavi?
Sve dok se istrage otvaraju samo kada su u pitanju protivnici vlasti, dok se prelasci u redove vladajućih glorifikuju kao „politička zrelost“, a afere zataškavaju ili zaboravljaju povjerenja u pravosuđe neće biti.
A bez povjerenja u institucije, ni pravda, ni demokratija nemaju šansu da prežive.
Autor: Snježana Karić/Srpskainfo
