Ako je već predsjednik Republike Srpske na sebe preuzeo ulogu inicijatora, onda se od njega očekuje da prvo uradi svoj dio posla. Da obezbijedi nezavisnost RS kako bi, kao samostalna država, mogla politički da odlučuje o prisajedinjenu.
Ali, budući da Milorad Dodik nepune dvije decenije zamajava narod pričama o nezavisnosti, teško da ima kredibilitet da sada bude nosilac tako velike nacionalne ideje kao što je srpsko državno jedinstvo. Čak i da postoji teoretska mogućnost da se to uradi na miran način, jer bi svaka druga opcija vjerovatno značila biološki nestanak Srba s ovih prostora.
I odmah poruka za njegove botove – isto važi za svaki san o promjenama granica na Balkanu, pa i albanski.
Dok sanjamo veliku srpsku državu „u ovom vijeku“, u decenijama, koje pripadaju tom istom vijeku, uradili smo mnogo na slabljenju Srpske i jačanju BiH. Ponekad kukavičlukom, često podaništvom, a još češće političkom trgovinom.
Politički problemi u BiH nisu nastali odmah nakon rata jer je izvjestan period trajao entuzijazam. Ali, nastali su nekoliko godina kasnije kada su „političko Sarajevo“ i „međunarodna zajednica“ počeli da pokazuju da jesu prihvatili mir, ali nisu stanje na terenu. Snagom sile, političkih prijetnji i vojnog prisustva, počelo se otimati od entiteta i dodavati na BiH. Po logici, što je više institucija i što je veći budžet – time je više BiH. Jedan veliki period srpski političari su ćutali, zarad fotelja i para, svjesni da nema ko da stane iza njih. A onda smo dobili otvoreno protivljenje unitarizmu, pa čak i BiH kao državi. Ali samo retoričko, za razliku od sarajevsko-zapadne konkretnosti.
Međutim, propaganda je čudo. Zato su danas Srbi, Srpska i Dodik navodno krivi za sve krize u BiH. A, kada podvučemo crtu, ironija je da su zagovornici unitarne BiH dobili mnogo, a Dodik nije napravio nijedan konkretan korak ka samostalnoj Srpskoj. Nije osnovao čak ni agenciju za lijekove RS. Umjesto toga, ostaće zapamćen kao najveći poslijeratni neimar ovakve BiH jer gotovo da nema prenesene nadležnosti za koju nije glasao.
U Sarajevu je zaslužio veći spomenik nego kralj Tvrtko. Bosanski kralj Dodik.
Autor: Slobodan Popadić/Srpskainfo
