Godinama su osuđenici i pritvorenici živjeli mirno i srećno unutar zidina zatvora u Republici Srpskoj, a posljednji pokušaj bijega neslavno je okončan prije više od 10 godina, ni manje ni više, nego ranjavanjem bjegunca.
Vremena su se promijenila, demokratija je napredovala, oružje je utihnulo, pa su mjesto stručnih kadrova u institucijama specijalizovanim za čuvanje osuđenika zauzeli oni kojima je jedini cilj na poslu – dočekati kraj radnog vremena.
Uvidjeli su to i osuđenici, ne samo domaći i invalidi, već i Kinezi, pa su odlučili da bježe znajući da to nije problem i da posljedica, po njih, neće biti.
Problem je samo što bježe oni koji su trebali odgovarati zbog teških krivičnih djela, ali koga je to sada briga.
Pitanje za milion dolara je kako invalid i Kinez uopšte mogu pobjeći, ali to je više za rubriku vjerovali ili ne.
Najbitnije je da se ne talasa previše, da sve što prije prođe i da se nastavi dalje sa „radom“, u institucijama, naravno.
To što je jedan pedofil i invalid pobjegao i dočepao se granice udaljene 180 kilometara od Banjaluke kako bi izbjegao odgovornost za zlostavljanje djevojčice (9) i namagarčio kompletnu policiju više nije bitno, kao ni bjekstvo Kineza u po Trebinja.
Nijedan do pisanja ovog komentara nije uhapšen. Pedofil je navodno lociran i na slobodi je u Zagrebu.
Sada se samo postavlja pitanje ko je sljedeći na redu da bježi.
Da li će to možda biti neko koga nakon dugogodišnjeg sudskog postupka budu osudili zbog teške korupcije ili možda nekog drugog krivičnog djela povezanog sa privrednim kriminalom ili slično?
Svugdje u svijetu je pravilo da je svako nevin dok se pravosnažnom presudom ne dokaže da je izvršio krivično djelo, ali u Republici Srpskoj je krilatica da iz zatvora i sudova bježe samo invalidi i Kinezi.
Piše Nikola Morača/Srpskainfo
