Djevojka rođena „u par dana razlike“ kad se potpisivao Dejtonski mirovni sporazum i kada je zaustavljen krvavi građanski rat u BiH, samouvjereno poruči onima koji joj, što bi se narodski reklo, očevi mogli biti, kako je SDS te davne 1992. godine, veli ona, bila patriotska stranka, a „danas su izdajnici“.
Manjak znanja, višak samopouzdanja. Tako bi se, u najkraćem, mogla opisati bahatost šarmantne potpredsjednice Narodne skupštine RS, koja je sebi uzela za pravo da proslavljene borce Vojske Republike Srpske, poput Veselina Vujovića, ratne vojne invalide kao što je Pero Đurić, bivše borce VRS poput Tomice Stojanovića ili dijete poginulog borca, Darka Berjana, nazove „izdajnicima“.
Da bi cijela stvar bila još gora, optužbe da su bivši borci, RVI i djeca poginulih boraca „izdajnici“ Republike Srpske nisu došle od strane nekog „autentičnog srpskog patriote“, koji je tri ili četiri godine trunuo u rovu, probijao koridor i borio se protiv združenih snaga NATO, HVO, Hrvatske vojske i tzv. Armije RBiH, već nekog ko u ta strašna vremena nije bio ni rođen, a ko je, zarad političke funkcije i privilegija koje uz to idu, izabrao da se izjašnjava kao pripadnik hrvatskog naroda!?
Neko uman je negdje nedavno izjavio da su Srbi, kao narod, u posljednjih par decenija doživjeli totalno moralno posrnuće i izgubili sve vrijednosne kriterijume. Da smo, kako reče, dotakli samo dno. Kad čovjek čuje ono što je prekjuče izjavljeno u Narodnoj skupštini Republike Srpske, izgleda da i od dna postoji nešto još dublje.
Autor: Boris Knežević
Agencije
