Srbija na korak od Evropskog prvenstva: Heroj sa Mundobasketa prvi put na domaćem parketu

Srbija na korak od Evropskog prvenstva: Heroj sa Mundobasketa prvi put na domaćem parketu

Pobjeda Orlove vodi na kontinentalni šampionat, a Boriša Simanić igra prvi put pred domaćom publikom od teške povrede na planetarnom šampionatu na Filipinima.

Još samo korak ostao je reprezentaciji Srbije da i zvanično ovjeri plasman na Evropsko prvenstvo naredne godine koje se održava u Poljskoj, Letoniji, Finskoj i na Kipru. Izabranici Svetislava Pešića kartu za predstojeći kontinentalni šampionat treba da čekiraju večeras od 20 časova kada će im rival u hali Aleksandar Nikolić biti selekcija Danske.

Orlovi su odmjerili snage sa Vikinzima prije samo tri dana, a mnogobrojni srpski navijači na tribinama Farum arene u Kopenhagenu i te kako mogu da budu zadovoljni onim što su vidjeli od našeg nacionalnog tima. Selektor Pešić, baš kao i njegov kolega s druge strane Alan Fos, nije mogao da računa na najjači sastav. Međutim, nedostatak brojnih nosioca igre uopšte se nije osjetio na ovom meču. Naprotiv, momci koji su dobili poziv za reprezentativnu akciju krajnje profesionalno su odradili posao, a neki od njih se igrama u potpunosti nameću selektoru Pešiću.Pored već standardnog Alekse Avramovića, najbolji utisak ostavio je Balša Koprivica. Centar Partizana je među Orlove stigao posle odlične partije u Baru gdje je u okršaju sa Mornarom zabilježio dabldabl učinak od 26 poena i 12 skokova. Odličnu formu prenio je i u reprezentativni dres i u sudaru sa Dancima upisao 13 poena i pet skokova. Dao je Balša veliku sigurnost u reketu, a ujedno bio i odličan defanzivni faktor, pa će tako Vikinzi dugo pamtiti monstruozne Koprivičine blokade.

Kada se podvuče crta, treba reći da je u Kopenhagenu ostvarena timska pobeda, praktično već poslije uvodnog kvartala posle kojeg je rezultat iznosio 29:6 u korist Orlova. Nije dozvolio Pešić ni minut opuštanja, već je visoka prednost bila aksiom koji su srpski košarkaši slijedili. Svjedoci smo da smo prethodnih godina imali neke prilično neočekivane poraze, kao što je to slučaj sa onim u Estoniji 2019. godine u kvalifikacijama za planetarni šampionat. Takođe, bilo je i teško izvojevanih pobeda protiv košarkaških “super sila”, a tu se pre svega izdvaja trijumf nad Austrijom takođe u kvalifikacijama za Mundobasket, kada je Avramović postigao trojku doslovno u poslednjoj sekundi. E sada se upravo selektor Pešić potrudio da ne dođe do neke tijesne završnice i maksimalno ozbiljnim prsitupom vrlo rano riješi pitanje pobjednika.

Nema sumnje da će Srbija na domaćem terenu biti izraziti favorit iz nekoliko razloga. Prvi je, naravno, što je osvajač bronzane medalje na Igrama u Parizu igrački daleko kvalitetniji tim od Danaca, a drugi je što će se u stroju naći još neki evroligaški igrači. Selektoru Pešiću su se na raspolaganje stavili Filip Petrušev i vjerovatno najveće raspoloživo pojačanje u ovom momentu Marko Gudurić. Bek Fenerbahčea je uz kapitena Stefana Jovića daleko najiskusniji u ovoj ekipi i njegov igrački CV ga svakako ubraja među one od kojih se najviše očekuje na današnjoj utakmici. Danci će u Beograd stići sa velikim adutom ili bolje rečeno u glavnom gradu Srbije Viknge će dočekati njihov najbolji pojedinac Ife Lundberg. Bek Partizana je bez ikakve sumnje motivisan poslije pobjede i solidne partije u evroligaškom derbiju, ali teško je očekivati da jedan igrač može sam da napravi veliko iznenađenje u beogradskom hramu košarke.

Kako bilo, Srbija je u ovom dvomeču sa Danskom dobila nešto daleko važnije od bodova koji mogu da je odvedu na evropski šampionat. Na parket Farum arene zakoračio je Boriša Simanić i nije bio samo puki statista, već je dao određeni doprinos u igri našeg tima. Njegovo prisustvo veća je pobjeda i od one koju bi Orlovi ostvarili da su u polufinalu olimpijskog turnira savladali Sjedinjene Američke Države. Vjerovatno ne postoji bolja pozivnica za sve ljubitelje igre pod obručima da dođu u halu Aleksandar Nikolić od toga da proslave odlazak na Evropsko prvenstvo i pozdrave čovjeka koji je i figurativno i bukvalno jedan dio sebe ostavio u Manili, a njegova volja za životom i košarkom pokazala da je jača od smrti, piše Mocart.

CATEGORIES
Share This