Stojaković važi za jednog od najboljih šutera koje je NBA liga vidjela, o čemu svjedoče i dve nagrade u brzom šutiranju trojki na Ol-star vikendu, a u svojoj posljednjoj profesionalnoj sezoni okitio se i šampionskim prstenom sa Dalas Maveriksima.
Ipak, ponajviše je ostao upamćen po partijama u dresu Sakramento Kingsa, gde je u tandemu sa Vladom Divcem ostavio dubok trag. Takođe, sa reprezentacijom Jugoslavije osvajao je Evropsko prvenstvo 2001. godine i Svjetsko prvenstvo godinu dana kasnije.
Kako je i sam Peđa istakao u podkastu “Naklheads”, na njegov život i karijeru u mnogome je uticao rat u bivšoj Jugoslaviji.
– Košarka mi je bila bjekstvo. Pomogla mi je da pronađem nešto novo i pozitivno u životu. Vidio sam svoje roditelje i druge ljude koji za sobom ostavljaju sve za šta su radili cijelog života. Čak i danas razmišljam o tome. Da rat nije počeo, pitanje je da li bih igrao košarku. Odrastao sam u malom mjestu od 20.000 ljudi. Jedini sport je bio u školi. Vjerovatno bih nastavio koracima roditelja, ostao bih tamo i radio u polju, na farmi. Ne znaš kakve će karte život da ti podijeli karte. Za mene je ovo bio blagoslov. Imao sam sreću i da imam trenera koji me naučio osnove, koji mi je bio mentor… Jednostavno me je otključao. Za godinu dana sam postao najbolji igrač u zemlji u tom uzrastu – rekao je Stojaković.
Stojaković je prvi profesionalni ugovor potpisao u Grčkoj, gdje je postao legenda solunskog PAOK-a.
– Ludo, nerealno. Mogao sam da obezbjedim roditeljima ono što su izgubili. Da izgrade ponovo živote. Ali, srce im je zauvek ostalo tamo odakle su došli – prisjetio se Peđa.
Podijelio je Stojaković i zanimljivu priču oko Hidoa Turkoglua, sa kojim je dijelio svlačionicu u Sakrametnu.
– On je skoro cijelu prvu platu dao za obeštećenje. Ostalo mu je možda 100.000 dolara. Nije znao ni kako će izdržati čitavu godinu. Ali, osjećao sam da moramo tu da mu se nađemo. Bio je u mojoj kući, moja majka mu je kuvala, svakog dana je bio sa nama… I bio je vanserijski talenat! Ljudi ne shvataju to. Svlačionica ga je obožavala, svi igrači. Ali, sjećam se njegove ruki godine i utakmice protiv Klifa Robinsona u Finiksu. U to vreme nisi smio da dobacuješ veteranima, ali je Hido učio nove termine na treninzima i onda je vikao sa klupe na utakmici – ’Pusti ga da šutne!’ Klif nas je pogledao: ’Ko je ovaj? On nikad ni ne igra!’ Poslije utakmice ga je Robinson pozvao – ’Momak, to ne možeš da radiš. Razumio bih da igraš, ali ovako…’ Bilo je zabavno – rekao je Stojaković.
Kao i uvijek kada se govori sa košarkašima sa našeg podneblja, nezaobilazna tema su bili i Nikola Jokić, odnosno Luka Dončić koji posljednjih sezona dominiraju NBA ligom.
– Igrao sam protiv Lukinog oca. Za Jokića se nije znalo u Evropi. Igrao je u malom klubu. I nije ga bilo briga. Svaka čast Denveru. I sada su njih dvojica srušila sva moja vjerovanja da moraš da budeš atletski moćan, brz da bi uspio. Fantastični primeri šta osnove znače za igru. Nekada se nije vjerovalo u internacionalne igrače. Nije bitno šta si uradio u Evropi, moraš da zaslužiš minute. Sada je igra globalna. Trojica-četvorica najboljih su internacionalci. Osnove su pomogle Evropljanima da uspiju – kaže Peđa.
Izabrao je i najbolju petorku, od igrača sa kojima je tokom karijere nastupa.
– Kris Veber na četvorci. Vlade Divac je bio najbolji centar sa kojim sam igrao, ali ću staviti Dirka Novickog na peticu zbog moderne igre. Kec je Džejson Kid. Ovo nije nikakav udarac na Krisa Pola, ali Kid je promijenio igru. Zapravo, hajde da napravimo najbolji tim. Pol je na kecu, Kid na dvojci, ja na trojci, Veber na četvorci, Novicki na pet – rekao je on.
Jedno od pitanja bilo je i kako je zaradio prvi novac.
– Prije neko veče sam prijateljima rekao kakav je osjećaj moći da kupiš šta god. Ne mogu da kažem da sam bio pametan, ali sam srećom imao jake roditelje koji su me podsjećali odakle dolazim, držeći me čvrsto na zemlji. Mada, svi smo kupovali pogrešno, svi smo vozili nešto što nam nije potrebno. Satovi, odjeća, klubovi… To je dio priče, ali u nekom trenutku shvatiš da kada se lopta zaustavi, čeka te pravi život. Kada lopta stane, niko te više ne zove. I ne stiže plata – istakao je Stojaković.
Stojaković je u NBA ligi igrao od 1998. do 2011, a u tom periodu bio je član za Sakrametna, Indijane, Nju Orleansa, Toronta i Dalasa, piše Sportal.
