Na ovo upozoravaju demografi, naglasivši da je lani u RS bilo 995.107 ljudi, što je za oko 175.000 manje nego prije deceniju.
Naime, Srpska je, po popisu, 2013. godine imala 1.170.342 stanovnika.
Za desetak godina, odavde je pobjeglo najmanje 100.000 građana.
Statistika pokazuje da smo u ovom periodu, na razlici broja rođenih i umrlih izgubili oko 70.000 ljudi.
Prošle godine, rođeno je 9.227, a umrlo 14.136 ljudi…
Profesor demografije Stevo Pašalić kaže da je lani bilo potrebno da se rodi 14.000 djece, uz procjenu da ima 233.134 žena u reproduktivnom periodu.
– Usljed djelovanja drugih faktora, poput povećanog mortalitet i intenzivne emigracije, to ni blizu ne bi bilo dovoljno za prostu reprodukciju. Moraju se uzeti u obzir i drugi važni faktori, a to znatno povećava neophodnost broja rođenih za dostizanje proste reprodukcije. Čak ni 17.000 rođenih ne bi bilo dovoljno za prostu reprodukciju – kaže za Srpskainfo Pašalić.
Naglašava da iz Srpske godišnje odlazi oko 10.000 ljudi.
– To je poseban problem, uz negativan prirodni priraštaj, sa prosjekom od oko -6.000 godišnje, te „tempo efekat“, odnosno smanjenje stope fertiliteta zbog porasta prosječne starosti pri rođenju djece. Kada se uzmu u obzir ovi faktori koji su prisutni kod nas, projektovani broj djece za prostu reprodukciju bi morao biti skoro 20.000 na godišnjem nivou, a to je nedostižno – ističe Pašalić.
Objašnjava da su stvoreni uslovi za odgađanje rađanja u vrijeme najbolje plodnosti iz veoma različitih razloga.
– Otvara se prostor za odgađanje bračnog života i rađanja za neka bolja vremena, odnosno ”tempo efekat”. Školovanje, zapošljavanje, dodatne edukacije, te angažovanost u poslu, uz današnji urbani način življenja, jeste, ustvari, poruka mladima da nemaju vremena, niti smiju razmišljati o porodici, jer će im ona odvući prijeko potreban poslovni uspjeh – kaže Pašalić i dodaje da nezaposleni mladi razmišljaju slično i ostvaruju sličan neuspjeh.
– Godinama mladi žive u uvjerenju da trebaju izbjegavati mogućnost zasnivanja porodice i rađanje djece. Vremenom im to postaje navika i stav koji se više ne pominje. Nasuprot tome, obećavani uspjeh, standard življenja kojem teže, čini se kao da im izmiče, nikako da ga postignu. Ako postoji razmišljanje o porodici i djeci, ono se ostavlja za kasnije, za „bolja vremana“ – poručuje Pašalić.
Srpskainfo
