Od vlasti je samo gora opozicija

Upravo takav scenario u režiji opozicije predsjednica parlamenta kao da je priželjkivala, kako bi svima koji gledaju tv prenose poručila – eto to je ta opozicija koja hoće obojenu revoluciju. Da bi začinila opštu sliku, kolege iz opozicionih klupa nazvala je terorističkom bandom, siledžijama i mrziteljima, poručujući i da će vlast zajedno sa studentima pobjediti.

Mogla se predsjednica parlamenta, najodgovornija za stanje u skupštinskoj sali, da drži slova zakona i da vladi u ostavci ne dopusti da predlaže bilo kakve zakone. Ali to očigledno nije bilo pripremljenom scenariju vlasti.

Sve bi bilo drugačije da je prihvatila prijedlog opozicije da na dnevni red stavi usvajanje ostavke premijera Miloša Vučevića, koji je ostavku podnio još 28. januara i izmjene Zakona o obrazovanju kojima se ispunjava jedan studentski zahtev.

Umjesto toga, vladajuća koalicija je izglasala dnevni red na kom se nalazilo još desetine izmjena zakona.

Imala je Brnabićeva i drugu mogućnost, kada je bačena dimna bomba, da da pauzu i prekine sjednicu. Ništa do toga nije uradila,već je imitirajući žrtvu uz jecaje, sva isflekana nastavila sjednicu, pokazujući srpsku zastavu koju je potom bacila iza sebe kao krpu.

Loša taktika opozicije

Čini se, ipak, da je opozicija – da li namjerno, ili slučajno – uspjela da zagrize taj mamac na koji ova vlast igra već dugo, a to je da oni isprovociraju incident, kako bi opozicioni poslanici reagovali.

Iako je jasno da opozicija nema baš preveliki prostor za manevar, da se njihovi prijedlozi zakona ne usvajaju, da je isto sa amandmanima, da im se onemogućava da govore i iznesu političko mišljenje, možda je na drugačiji način mogla da manifestvuje svoje nezadovoljstvo, a ne bacanjem dimnih bombi, kao na fudbalskim utakmicama.

Jasno je da time ništa nisu postigli, nisu dobili ni jedan politički poen, već su kako neki tvde dali šlagvort Vučiću da razmišlja o uvođenju vanrednog stanja. Posebno je nepopularan njihov potez, nakon mirnih studentskih šetnji i poruka koje oni šalju.

Možda je bila bolja odluka, kojoj je opozicija pribjegla drugog dana zasjedanja, da ne ulazi u skupštinsku salu i da ignoriše tu instituciju, koja odavno ne liči na mjesto demokratije, a da se na sjednici obrato jedno lice ispred opozicije i saopšti ono što je rekla poslanica Ana Jakovljević drugi dan, kada je održala pravi politički čas vladajućoj većini i poslala poruku građanima Srbije koju oni očekuju.

Ovako rizikovali su da ih javnost vidi kao nasilnike, bez obzira što su flašice koje su pogdile neke poslanice vladajuće većine doletile baš iz redova te većine i što Miloš Jovanović, lider DSS nije poprskao trudnu poslanicu suzavcem. Jer propaganda vlasti mnogo je jača, nego opoziciona.

Režim pripremio scenario

Problem je što su reakcije opozicije postale potpuno predvidive. I možda bi bilo pretjerano tvrditi da je opozicija ovu reakciju napravila namjerno, odnosno u dogovoru sa vlašću, ali je sigurno da je već duže vrijeme u Srbiji opozicija razvila politički mentalitet koji je ogledalo vlada jućeg mentaliteta, sa percepcijom javnosti da je cilj svakog djelovanja zasjesti na vlast po svaku cijenu.

U svakom slučaju režim ih je pročitao i nakon duže defanzive, napravio jedan propagandni polupoen. Jer, šta je drugo nego propaganda kada predsjednik države na intenzivnoj njezi, gdje posjete nisu dozvoljene odmah posjeti povređenu poslanicu SNS Jasminu Obradović i kada sa jedne od njegovih televizija poruči da će knjigu – Kako je pobedio obojenu revoluciju – posvetiti još nerođenom Gavrilu, djetetu poslanice Sonje Ilić, koja je u metežu navodno poprskana suzavcem.

I šta ostaje opoziciji nakon sve te dobro osmišljene propagande vlasti, koja je i priželjkivala takav skupštinski scenario. Ostaje im samo da se brane kako nikoga nisu povrijedili i kako je bacanje dimnih bombi bio njihov način revolta, urađen sa ponosom. I možda im ostaje i da se sutradan brane i pred nekim sudom, ako im bude ukinut poslanički imunitet o kome inače, odlučuje Adminstrativni odbor u kome SNS ima većinu.

Pa predsjednik Srbije je u utorak već rekao kako željno iščekuje šta će tužilaštvo da uradi.

Nakon svega što se dogodilo u utorak u srpskom parlamentu kristalno je jasno da je vlast otela skupštinu od građana i da je opziciji možda najbolje da ignoriše i tu instituciju, do nekih novih izbora. Ili umjesto da uče od vlasti i budu refleks njene politike, da bar nešto nauče od studenata koji su kreativnošću i djelom pokazali kako je moguće biti uvijek dva koraka ispred vlasti, a ne nasjedati na njene izrežirane propagandne trikove. Jer ne treba zaboraviti, studenti vode tešku bitku za promjenu svijesti i mentalnog stanja nacije za koje je možda najbolju kvalifikaciju dao profesor Velimir Abramović kada je rekao da je „narod toliko glup da ga ni eletrošokovima ne možeš izvući iz bedaka“.

Godine indoktrinacije i zaglupljivanja su učinili svoje. Tu bitku osvještenja nacije i njegove detoksikacije danas vode studenti. Od opozicije bi bilo dovoljno da ne pravi dodatnu štetu studentima koji svoj posao dobro rade i da sujete skloni u stranu.

ISTOK