analitičar: Alen Šćuric (Zagreb), foto: Aerodrom Trebinje
Aerodrom Trebinja ako se ikada desi nema baš puno šanse akumulirati neki promet. Air Serbia bi za Trebinje mogla letjeti maksimalno 3 tjedna leta, uz ogroman napor 5, i to tako da dio frekvencija oduzme Tivtu i Dubrovniku i prebaci ih na Trebinje. Uz velike subvencije ili političku odluku kompanije mogla bi imati svakodnevne letove, ali tada bi svakako trebala preuzeti dio putnika Dubrovnika na Trebinje (smanjiti broj frekvencija Dubrovnika ili liniju potpuno ukinuti) i imati vrlo niske cijene karata. Jasno sedam tjednih letova zimi nisu realni i tu više do dva tri tjedna leta nemaju nikakvog smisla. Konačno koliko letova može imati jedno minijaturno i siromašno Trebinje ako Banja Luka ima samo dva leta za Beograd tjedno već godinama.
No, ostale linije su više nego upitne. Koga bi to Trebinje moglo oteti Dubrovniku? Ryanair ima 56 letova na Dubrovniku i ove godine povećava broj linija i frekvencija. Evidentno je zadovoljan cijenom na Dubrovniku, konačno motivirajuća cijena i jest razlog dolaska. Što tu može ponuditi Trebinje. Nižu cijenu? Teško. I to koliko nižu da se Ryanair odluči iz odličnog i potentnog Dubrovnika preseliti na Trebinje. EasyJet? On ima i više letova iz Dubrovnika od Ryanaira ljeti. I oni su više nego zadovoljni uvjetima u Dubrovniku. Puno letova (više od 14) ima i Austrian, Volotea, Vueling, Jet2, TUI, British, Iberia, KLM, Norwegian. Svi oni su i više nego zadovoljni cijenama i ostalim uvjetima na Dubrovniku. A u tom kontekstu Trabinje bi moralo ponuditi daleko više da te kompanije pređu tamo.
Wizz Air. On nije uspio u Dubrovniku. U njemu je prošle godine imao samo dva tjedna leta. No, ima li Wizz Air smisla i logike letjeti za Trebinje. On leti za Sarajevo, Split, Podgoricu, Prištinu i Tiranu. Kako u takvom okruženju ima smisla letjeti i za Trebinje?
Konačno, da Trebinje i bezobrazno spusti cijene učinio bi to i Dubrovnik dok god ga ne slomi. Dubrovnik sa svojim prometom i prihodom si to može dozvoliti. Trebinje ne može. Tko će plaćati radnike, režije, logistiku, infrastrukturu… Da Dubrovnik ima i 15-20% više cijene kompanija bi se i dalje odlučivale na ovaj daleko veći, suvremenij i bolji aerodrom, koji se nalazi uz Dubrovnik, bez granice i u Europskoj Uniji. Upravo Europska Unije je ekstremno važan faktor. Ovdje putnici putuju bez granice i dokumenata. U Trebinju ne.
Konačno tvrda granica na kojoj se čeka i preko sat vremena ljeti je ogroman limitatora koji putnicima produžuje putovanje do Dubrovnika. Tu Trebinje ima daleko manje šanse. I zbog toga je Trebinje ljeti još dalje od Dubrovnika. Zašto bi se putnik iz Europske Unije odlučio putovati za Trebinje u BiH, ako ima opciju putovanja za Dubrovnik bez granice i problema. Unutar svoje države.
Trebinje neće imati ni rerutiranih aviona u slučaju bure u Dubrovniku. Jednostavno kompanije tada koriste Split. One ne koriste ni Tivat. Zašto? Split je u istoj državi, daleko je veći, tamo imaju agente, tamo ih može servisirati Croatia Airlines.
I hajde da su akteri u Trebnju odlučili otvoriti minijaturan aerodromčić sa dvije parkirne pozicije i stazom od 2500 metara. No, oni rade stazu od 3500 metara, terminal od 250.000 putnika i ogromnu stajanku. Za koga, pobogu?
