Uniforma se tada nosila više od godinu dana, a regruti su daleko od kuće „prolazili sito i rešeto“ da bi stasali u vojnike.
Neke od političara u Republici Srpskoj zamolili smo da se osvrnu na taj period, koji je za mnoge ostao urezan kao jedan od najlješih u životu, mada ima i pojedinaca koja su vojsku služili kada su u SFRJ već počele da se osjećaju napetosti.
Ali, ružne stvari se brzio zaborave, ostanu samo one lijepe, zbog čega i postoji Fejsbuk grupa „pronađi drugove iz bivše JNA“.
Ivanić: Logorovanje na -30
Bivši srpski član Predsjedništva BiH, Mladen Ivanić, JNA je služio u Sarajevu – škola rezervnih oficira. Ivanić se sjeća da je kući došao već nakon 10 mjeseci jer kaže da nije koristio nikakvo odsustvo iz vojske.
–Sjećam se logorovanja na minus 30! Nakon toga vam minus 15 stepeni dođe kao šala – kaže Ivanić.
Stevandić zbrinuo slomljenu nogu
Predsjednik Narodne skupštine Srpske, Nenad Stevandić, vojni rok je služio 1985. u Sinju. Počeo je kao vezista, a završio u sanitetu.
-Nisu mi dali sanitet dok na nekoj vežbi nije neki vojnik pao i slomio nogu, koju sam zbrinuo i poslao u bolnicu. Dobijem neku pohvalu i nagradu i na prijemu me pitaju šta sam po zanimanju. Kada sam rekao da sam medicinski tehničar i da sam upisao medicinu, prebace me posljednjih pet mjeseci u sanitet – kaže Stevandić za Srpskainfo.
Glamočak: Da izginemo na granici
-Sjećam se anegdote već prvog dana. Došao je komandat i rekao: „Vaš zadatak je da idete da izginete na granici sa Italijom, da zadržite neprijatelja, dok se naše jedinice mobilišu u pozadini“. A, mi, onako mladi, skočili zbunjeo – prisjeća se Glamočak.
Rankić: To su bili dobri dani
Potpredsjednik Narodne skupštine RS Petko Rankić vojni rok služio je u Puli, u kasarni „Karl Rojs“. Prisjeća se i broja vojne pošte 1159.
-Tu smo imali obuku šest mjeseci pa smo imali vojne aktivnosti u skladu sa tadašnjim pravilnikom JNA. To su bili dobri dani, po meni bi to trebalo vratiti, samo ne u tom obimu koji je bio. Zbog svih dešavanja, zbog novog svjetskog poretka koji ide… – savjetuje Rankić.
Vojsku je služio u mašinsko-tehničkoj službi pri ratnoj mornarici, ali nije imao veze sa velikim brodovima.
–Bili smo na jednom ostrvu Katarina, tu smo imali obuku. Prevozili smo putnike, više turiste. Lijepo se živjelo u vojsci, bio sam zadovoljan – priznaje Rankić.
Dončić: U grad s metkom u cijevi
Poslanik u Klubu Narodnog fronta u NSRS, Radislav Dončić, nije imao tu sreću. Vojni rok je osamdesetih služio u Peći, na Kosovu i Metohiji, u vrijeme kad u se uveliko osjećale nacionalne i političke tenzije.
-Bio sam nišandžija na minobacaču 120 milimetara 1984. godine. Tad je vojni rok bio, mislim, 18 mjeseci, a ja sam bio godinu jer sam tada ima majku koja je bila bolesna. To je vrijeme na Kosovu bilo nezgodno. U grad smo izlazili sa oružjem tri vojnika zajedno. Imali smo puške, to nije bilo u drugim dijelovima te naše Jugoslavije. Dakle, tri čovjeka, jedan ima metak u cijevi. Malo neobično, ali to je bila relanost, nezgodno vrijeme. Izlazak u grad je bio nešto posebno za sve nas, ali je bilo i opasno. Takođe, imali smo neki repetitor koji smo stalno čuvali jer je on odbijao albanske radio-talase. Pričalo se da je nestao vojnik koji je čuvao taj repetitor, nisu ga našli – prisjeća se Dončić.
Srpskainfo
