Uticaj vjeronauke – dr Sava Milojević
Razmišljajući o tome kako u ovom obraćanju, o uticaju vjeronauke na životni put mladog čovjeka, da budem kratak, a da pritom ne uskratim nijedan segment misaonog procesa koji me vezuje za najsvjetliji životni putokaz u ovoj nauci, odnosno našu svetu Crkvu, svoje izlaganje započeću istinski doživljenom sintagmom, da sve što ljudima daruješ, od Hrista biće stostruko vraćeno. Vraćajući se retrospektivom godinama unazad, u takoreći, početne korake i prve susrete sa Hristom, shvatio sam da je uticaj nauke o vjeri kroz naše osnovno obrazovanje evidentan, jer u predškolskoj i školskoj životnoj dobi, dijete nema jasne misaone engrame ko je Bog, ali zahvaljujući požrtvovanosti, istrajnosti i upornosti vjeroučitelja i sveštenoslužitelja, kroz liturgijsko sabranje, može se osjetiti riječima neopisiva milost, koju šalje Onaj koji nikog ne odbacuje, već grli i blagosilja, te čeka da sazremo i da ga sami spoznamo.
Moj prvi susret sa toplinom lika Hristovog, izobiljem milosti Majke Božije i radošću onih kojima Oreol zlatno sija iznad glave, otpočeo je u drugom razredu osnovne škole preko prvog časa vjeronauke i poziva za učešće u crkvenom horu, u kome i danas i nakon 2 decenije, sveradosno nedeljom i praznicma pojem. Nedeljno sabranje i pojanje na Liturgijama shvatao sam ujedno i kao dar, i kao obavezu, obraćajući pažnju šta ću uzvratiti Gospodu za sve što mi je dao, baš onda kada sam se u životnim prilikama optimizmu ponajmanje nadao, a dobijao i mnogo više nego što sam očekivao. Slušajući jevanđeljske i apostolske priče, a čitajući i analizirajuči žitija svetih, pokušao sam da usvojim najpotrebnije postulate i zapovjesti svete Crkve za izgradnju dostojanstvenih vrlina i karaktera homosapiensa, čije naličje po snishođenju moralnih i crkvenih načela treba da bude naslikano najljepšim bojama, kao najsvjetlija relikvija preslikana sa lica Bogočovjeka. Trudeći se da ne budem nimalo pristrastan, analizirajući profile crkvenih lica sa različitih stepenica hijerahijske ljestvice naše Eparhije, koji svakodnevno tumače Jevanđelje duhovnoj djeci, zaključujem da je vrlo važna, neposredna veza, koja uz naš lični angažman dovodi do posrednog kontakta sa Bogom, te kao takvi, inkorporirani u nauku o vjeri koju šire na ovoj Svetosavskoj i Svetovasilijevskoj Zemlji, zajedno sa duhovnim čedima, kao proizveden plod njihove propovjedi, jesu svetionik koji nagoveštava da dobro djelo daleko se čuje i direktno se plasira u aleju pravednika, dostojnih vječnog pomena sa desne strane Carstva Hristovoga.
Poseban trag koji je vjeronauka ostavila u mom životu, jeste učenje o bezgraničnom molitvenom sjećanju i poštovanju prema svakom živom biću, bez obzira da li je uzvraćano ili apsolutno neprimjećeno, iz čega proizilazi da sami biramo šta će nam biti čovjek koji stoji naspram nas, te da nas to određuje i definiše prema svemu, uz pomoć stečene ljubavi udružene sa entuzijazmom i energijom za učenje i rad, odabrah da svojim profesionalnim pozivom, a nadasve i ljudskom komponentom, čovjeku budem lijek a ne vuk, kako Stari Latinjani u iskonskoj poslovici vijekovima unazad pomisliše i rekoše.
Poštujući hilandarske i iskonske moralne, kao i savremene medicinske kodekse, pritom njegujući vrline i karakter dat od Gospoda, a stečen uz vrijedni rad mojih roditelja, sebe kao ljekara i aktivnog čovjeka žive Crkve, čijem statusu svakakako doprinosi i neraskidiva nit vjeronauke, vidim kao čovjeka koga ne rukovodi srebro, već ljubav ka onome koga je bolest dovela do moga praga, iza koga se nalazi njegova vjera i nada, iz čega nastojim da cjelokupno svoje znanje bude isključivo na korist mojim pacijentima, uz jedinu nagradu – da me ne zaborave u svojim molitvama. Jer, kao što reče naš znameniti hercegovački književnik “Naše je samo ono što drugima damo.”
Srećan što vjeronauka danas ima egzaktno dostojanstveno svjetovno i religijsko vaspitanje mladih, u nadi da tako ostane zauvijek, svoj utisak o njenom uticaju na moj putokaz, završiću srdačnim, molitvenim duhom, upućenim čudotvorcu Tvrdoškom i Ostroškom, Sv. Vasiliju: Moli za sve vjerne, za obitelj svetu, mir u mojoj duši i mir cijelom svijetu.
Dr Sava Milojević
specijalizant kardiologije
