U susret i u čast Savindana u Loznici Loznici veliki duhovno -kulturni događaj: Tajne Isusove mladosti pred Jadranima

Publika je, prvo, vidjela sjajan dokumentarni film o putu svete porodice, kuda je prošla, što su zabilježili

i sve to priredili profesor dr Dragan Damjanović, akademik i njegov sin Stefan, sveštenik u Kragujevcu, u vrijeme nastajanja filma student Teološkog fakulteta u Libetvilu. Damjanović je, kao i obično, na zanimljiv, upečatljiv, znalački i emotivan način, poslije filma, približio

publici to putovanje i hodočašće, susrete sa beduinima, otkrivanje srpskih riječi i imena duboko u pustinji, očuvanju

srpskih krsnih slava onih koji su se tamo dosedili davno sa Drine…

-Prije nekoliko godina moj sin Stefan, u to vrijeme student teologije, i ja odlučili smo da krenemo tragom Svetog Save, Srbina koji je prošao dio puta kojim su išli Isus Hristos i pravedni Josif kroz Egipat -kazao je akademik Damjanović.

-Pratili smo legende i svjedočanstva o boravku Svete porodice i na svakom od 33 mjesta gdje je, po predanju, boravila Bogorodica sa malim Isusom, zatekli smo materijalne tragove: pećine u

kojima su boravili, porušene kipove paganskih božanstava, pravoslavne hramove koje su kasnije podigli Kopti.

Otkrili smo drevne običaje koje i danas čuvaju beduini i neprekinutu nit

koja povezuje Srbiju sa saharskom pustinjom. Pokušao sam da istražim kako su izgledali njihovi putevi i gdje su boravili, a četrdesetodnevna ekspedicija omogućila nam je da sakupimo

materijalne podatke i svjedočanstva na čijim osnovama je napisan roman „U tajnama Isusove mladosti.

Mirjana Pejak, vrsni znalac, sjajni

organizator vrhunskih kulturnih događaja, inače direktorka Biblioteke Vukovog zavičaja, rekla je da „akadmik Damjanović, uvijek, donosi u Vukov kraj, radost, djela koja oplemenjuju dušu i tijelo, nude divne poruke i pouke na samo njenu svojstven i ljudski i spisateljski način.

-Akademik Damjanović, kroz svoja djela,

uključujući i ova ukazuju da je ljubav iznad svega, prvo ljubav prema bližnji svojima pa redom -kaže Mirjana Pejak.

-Autor ne bilježi samo Isusov i put svete porodice, ne predočava nam samo

detinjstvo Bogomladenca, već on to u sebi duboko nosi, živi sa tim i nesebično sve dijeli sa nama na čemu smo mu neizmerno zahavlni. Ljubav je u središtu svakog njegovog djela što smo se

uvjerili u Biblioteci Vukovog zavičaja, gdje je u čast Vukovog sabora predstavljeno njegovo kolosjajno djelo „Nevidljivi

spasitelji“. I, drago mi je je što je ovo i prilika da se prisjetimo naših divnih velikana kao što su Jovan Cvijić i vladika Lavrentije baš u ove dane kada se nebesa otvaraju i što na najljepši način, dočekujemo naš veliki i mili praznik Savindan.

Vladimir Mitrić, novinar „Novosti“ rekao je da je ovo 31 roman akademika dr Dragan Damjanović, jednog od, danas, najplodnijih srpskih spisatelja.

-Dragan, znam, ne voli da kaže savremenih, jer to savremeno izgovara sa vremenom, ističući da je sa vremenom bilo recimo, i kameno doba -rekao je Mitrić.

– Dragan iza sebe ima ima blistavu novinarsku karijeru kao višegodišnji

novinar reporeter sa Kosmeta „Večernjih novosti“ i Radio televizije Srbije u godinama, koje su ostale zamapćene kao najteže za naš rod, u južnoj srpskoj pokrajini, kada je bila teška borba za istinu o postradanju Srba, kako se to govorilo „u interesu više politike i interesa“. Upornost, istrajnost, hrabrost, ali i znanje, obrazovanje, ljubav prema rodu i Bogu uticali su da Dragan nikada ne poklekne. I, uvijek je u glavi imao Hristovo postradanje. Osjećao se da je na Hristovom putu, najtežem, ali najsigurnijim za sva vremena i sve generacije. Noseći u sebi ljubav za Hrista i istinu prevazišao i najveće muke, tegobe, nepravde i surovosti političkih dahija, ekstremista raznih boja, lažnih patriota. I, evo ga, ostao je stamen u svemu. I, evo ga sa nama i među nama da prvo u Loznici promoviše ovo sjajno djelo i baš u ovoj školi, koja posvećuje veliku pažnju nastavi vjeronauke, uopšte duhovnosti, ali i zna da su ovdje, kroz generacije, stasavali mnogi majstori iz svih oblasti umjetnosti, među kojima je i naš Jadranin Janko Vujinović, koji se, takođe, perom, sjanim romanima, borio za Kosovo i Metohiju, i ostaće upamćen kao jedan od najboljih besjednika na Vuovom saboru.

Dragan je rođen u selu Vrelo kod Prištine, a evo ga u, u Jadru, kraju koji je vrelo našeg jezika, pismenosti i kulture, gdje, po mnogima, najbolje žubori naš srpski jezik, ne samo kraj Žeravije. Još jedna veza i dokaz da smo svoji. Dragan svoju ljubav prema Kosmetu, našem narodu, vjeri i kulturi nikada nije pokazivao, kako se to kaže u narodu, dusajući se u prsa. Pred takvim prizorima se zgražavao i zgražava i danas, ali, kao pristojan čovjek, u sebi. Loznica i Srednja ekonomska škola odabrani su za ovu duhovno-kulturnu radost u susret Savindanu, ali i činjenici da je, prije nedjelju dana, bila godišnjica od upokojenja Jovana Cvijića, rođenog Lozničanina, po mnogima jednog od najsvestranijih svjetskih naučnika svih vremena, koji je, pored ostalog, bio i na čelu Srpske kraljevske akademije, rektor

Beogradskog univerziteta, osnivač Srpskog geografskog društva. Želim, danas, da naglasim što je manje poznato da je Cvijić, u drugom mandatu, bio osnivač Poljoprivrednog, Medicinskog i Bogoslovskog fakulteta i Filozofskog fakulteta u Skoplju. Borio se naš Cvijić da se obezbjede rodu, dakle, ljekari i

duše i tijela kroz osnivae bogoslovskih i medicinskih studija, poslije čega naši mladi ljudi dobijaju šansu da se za ljekare, teologe, ali i agronome školuju u svojoj zemlji.

Jovan Cvijić je bio i te kako pobožan, od

malih nogu, što svjedoče njegovi odlasci, sa majkom, iz Loznice, u njenu rodnu Korenitu, kroz šume, preko Tršića, i zastaje i molitve na stazicama kraj krošnji na kojima su bile ikone, po kojima se čitav jedan dio, od manastira Tronoše, tako vijekovima zove. Mudar je Dragan i zna dobro da nema dragocjenih ljudi za naš rod koji nisu bili pobožni, uz Cvijića, u ranijem vremenu i Nikola Tesla, i Mihailo Pupin, i Milan Milanković i mnogi, mnogi drugi….Zna Dragan da, kako je pisao Dostojesvki, „kad nema Boga, sve je dozvoljeno“. I zato je posvećen Bogu i rodu i kroz svoje bogato duhovno i kulturno stvaralaštvo. Njegova djela su veliki doprinos našoj kulturnoj, nacionalnoj i duhovnoj riznici.

Kroz ovaj film mogli ste da vidite samo jedan od njegovih puteva, putovanja i hodočašća, poslije čega su nastajala, jedna za drugom, vrhunska dela. I, kao vladika Nikolaj, Dragan ima osjećaj kao da ga sami Gospod drži za ruku i diktira mu misli, rečenice, stranice, knjige….Vidjeli ste koliko su Dragan i njegov sin Stefan, vrli sveštenik u Kragujevcu, raskoršni intelektulac, doktor teoloških nauka, sjajan tim. A, vjerovatno je da je i volja Božja bila da mu jedan sin, kao sveštenik, bude ljekar duše, a drugi Goran, lekar tela, već čuveni oftamolog u KCS, brinući o vidu, kao čedo iz čijeg se

zavičaja Vidovdan još više, davno, vinuo u srca Srbinova i svepravoslavna i hrišćanska. Vidovdan, na Kosmetu, i vijekovima potom Prvi srpski ustanak i odbrana i Srbije, i srpstva i hrišćansta i cijele Evrope, odvijala se, ovdje u Loznici, kada je srpska vojska predvođenja čuvenim vojvodom Antom Bogićevićem, uz pomoć Karađorđa, drugih srpskih prvaka i junaka, stala na put Osmanlijama koji su nadirali žestoko sa Drine.I, to junaštvo, zna Dragan, pokazalo se i tokom Gučevske i Cerske bitke, prve najveće savezničke pobjede, poslije koje su zvona crkve Notr Dam u Parizu, zvonila neprekdino 48 sati u slavu srpskih div junaka.Davno je shvatio da je najveća snaga duhovna, a da je sve ono što predstavlja materijalna, za čim mnogi, nažalost, jure i žude, na kraju krajeva, ipak, nešto trulo.

Zato iza sebe ostavlja divna djela, koja

će biti trajna. Kosmet je donio u srcu, ljubav svih naših svetinja i svete zemlje nosi u sebi, što samo oplemenjuje, ali ide i dalje, kao što ste vidjeli od Hilandara, Jerusalima, Sinaja….

Dostojevski je, poštovani Božji narode,

ostavio poruku da neko treba da napiše knjigu o Isusu Hristu. Neki smatraju da je, praktično, u njegovim djelima, ono

što čini njihovu esenciju nad esencijom svjedočenje o Hristu. I nastala je, tako, pored ostalih, jedna divna knjiga protođakona dr Ljubomira Rankovića, koji je bio višegodišnji glavni i odgovorni urednik šabačkog „Glasa Crkve“. Dragan se prihvatio složenog, jako zahtjevnog, teškog i posla koji traži posvećenost, požrtvovanje, ljubav i dar da piše o Hristu , rekao bih, Božanstvenim stilom, ali, istovremeno, autentično da, čini se ne može da bude autentičnije, zanimljivo, protkano snažnim emocijama, koje imaju neku neverovatnu simfoniju. Kao u najlepšim liturgijama. Zna to

Dragan odlično i kako dokazani liturgijski čovjek.

Bogu dragom hvala što je Dragan danas

sa nama, a ovo što sam izgovorio je da nas još bolje približim njemu, a njega nama, što će, možda, biti važnije za svakog onog ko pročita ovo njegovo djelo ili neka od mnogih prethodnih. I, naš gost, prijatelj i brat, Dragan Damjanović, piše i ne staje. Snaga njegovog duha, intelekt, dar ne daju mu mira uz ljubav prema Gospodu koja je u svakom redu ove i svake druge knjige iz kojih zrače ljubav u svim oblicima, čovjekoljublje, pravodoljubvlje i

trajna vjera i nada za sve nas. Akademik Damjanović i njegov sin Stefan darovali su biblioteci Srednje ekonomske škole u Loznici o Svetom Savi, Svetom Simeonu

Mirotočivom, Svetoj Anastasiji i Svetom Stefanu Prvovenčanom. I to pred

Svetosavske praznike, kako rekoše Damjanovići, da obraduju sve one u školi i Vukovom Jadru koji vazda žele nove duhovne i kulturne ljepote i dostignuća.

Među gostima na ovom kulturnom događanju za pamćenje bili su, pored ostalih, jedan od junaka Damjanovićevih romana, dokazani patriota i

čovjekoljubac Bezet Murati Beki iz Sombora, mr Vlado Marković, jedan od najboljih đaka ove škole svih vremena, ponos škole Radenko Cvejić, ugledna dr Živka Cvejić Mićanović, diplomirani psiholog i profesor, crkveni dobrotvor i član višegodišnji član Eparhijskog upravnog odbora Eparhije šabačke Zoran Marković. Dokazani prijatelj SPC Zoran Ljubinković…