Srpska čitaonica „Laza Kostić“ u Somboru:  Stižu Nevidljivi spasitelji iz istoimene knjige Dragana Damjanovića

Srpska čitaonica „Laza Kostić“ u Somboru:  Stižu Nevidljivi spasitelji iz istoimene knjige Dragana Damjanovića

Poslije Loznice, Zlatibora i Kragujevca, novo, trideseto djelo Dragana Damjanovića, više nego plodnog pisca stiže pred čitalačku publiku Sombora, U ovdašnji hram kulture Srpsku čitaonicu, koja nosi ime čuvenog Laze Kostića i obilježava 180 ljeta djelanja na širenju naše kulture, ne samo na tom prostoru.

Promocija je zakazana za 16 časova. Organizatori na čelu sa Đurđinom Barać, omiljenom i vrsnom zdravstvenom poslenicom iz Sombora, drugi put za godinu dana organizuju druženje sa piscem i njegovim prijateljima. Lane je ostala za pamćenje Damjanovićeva knjiga Anja sa Dedinja.
Dragan je ovjekovječio ljude oko nas, obične, ali djelima i ljubavlju velike, koji su daleko od javnosti, ali ih je kao bisere naših dana sjajno istrgao i uveo u to sjajno djelo.
-Zanemarljivo je malo knjiga, istraživanja i izučavanja puta Svete Porodice, kroz Egipat-kaže Olgica Samoilović Baštovanović iz Loznice, koja je veliki poštovalac i znalac, ne samo Damjanovićevih djela.
Zašto je Damjanović danas jedan od naših najtraženijih pisaca u vremenu, kada neki tvrde da književnost, tobože, gubi korak sa vremenom?
-Skoro da nema, pored ostalog, uopšte literature ni o tome, kako je jedno grčko poluostrvo Atos, postala današnja Sveta Gora, jedinstvena monaška republika u svetu-kaže Samoilović Baštovanović. A,  ona traje već gotovo 2.000 godina. O tom nevjerovatnom putovanju majke Isusa Hrista, Deve Marije, iz Jope pokraj Tel Aviva, koja je pošlo lađom da obiđe Lazara iz Vitanije, Isusuvog druga i umjesto na Kipar lađa je stigla predaleko, na Svetu Goru. Opet je to jedan od prvih romana u svijetu na tu temu, iz pera kolege Damjanovića.
Pa uzbudljiv je Damjanovićev roman o možda najvećoj srpkinji, o majci Svetoga Save, supruzi slavnog vladara Nemanje, kasnije Svetog Simeona Mirotočivog. O herojskom odricanju ove žene i njenog muža od ovozemaljeske slave i počasti. Na potpuno istorijskoj, ali i duhovnoj podlozi, i o tome je napisao niko drugi do Dragan Damjanović, roman ,,Proročanstvo Nemanjine žene-Sveta Anastasija.,,.
Iz mnoštva njegovih knjiga na teme koje je malo ko doticao, imamo i onu o čudesnom putu Bogorodice Trojeručice, na magaretu od Studenice do Hilandara. Taj slavni put, Damjanović je sa svojim sinom Stefanom, potpuno rekonstruisao i kao duhovni čudesni oblak spustio na zemlju.
A o putu Svete Porodice, da podsjetim, Dragan i njegov sin Stefan, napravili su i veoma uspješan dokumentarni film, koji je prikazan na više uglednih mjesta, čak i u Rusiji.
I još nešto, roman Put Svete Porodice, preveden je na Ruski. Roman o Svetoj Anastasiji preveden je na Ruski, Azerski na Univerzitetu u Azerbejdžanu i Grčki jezik u njehovim zemljama.
Sve ovo što smo pobrojali, kao i još 27 romansiranih djela, tri knjige poezije, dvije monodrame, koje je Damjanović napisao, vuče korijen iz njegovih radnih istraživanja o Kosovu i Metohiji kao Svetoj zemlji. Toj temi Dragan se opet vratio nedavno, pa očekujemo da ćemo u dogledno vreme stići do otkrića zašto je i Kosmet predoređen za krupne, istorijski važne događaje, ali ne samo za srpski narod, već i za cio svijet.
Na osnovu nekih tragova, koji su otkriveni čak i na Sionskoj Gori, u manastiru Sveta Katarina pod Moj­sijevom Gorom, pa na Kipru, Aleksansdri­ji i Jerusalimu, Kosmet je izgleda mnogo starije u ljudskoj istoriji nego što bilo ko pretpostavlja. I njegova starnost doseže, ne samo događaje iz vremena daleko prije Hrista, nego i potresna zbivanja koja se najavljuju iz budućnosti. Postoji jedna stalna veza o kojoj nam razjašnjenje upravo Damjanović, a sve uz pomoć i blagodat Božiju.
Toliko je mnogo stvari, koje nama u ovo vreme čuda izgledaju nestvarne. Međutim, prije nekoliko godina, romanu Damjanovićevom ,,Sveta Anastasija,, piše i o tome šta čeka Srbe. Podsjećam, mati Anastasija bila je i prozorljiva i ostavila je svoje zabilješke o tome šta čeka Srbe u vremenima koja dolaze. U istom tom romanu autora Damjanovića, piše i kako je jedan naš monah, istoričar, na Sinaju iznad manastira Svete Katarine, našao zapise o događj­ima koji nas čekaju u Beogradu u vrijeme kad se budu vodili teški ratovi i kad grad bude okupiran. Kroz pepeo razvejan kao da je sa lomače na kojoj su spaljene mošti Svetog Save, pa je tako gotovo smanjio dnevnu vidljivost ljudima, nebom je letilo mnoštvo vozila nalik automobilima. Eto, to su neke okolnosti koje zastrašuju, ali poslije kojih će opet doći razvedravanje i puno obnova našeg naroda i crkve.
Kako će to izgledati, lako može da vidi svako ko bude imao ovu knjigu u rukama.
Damjanović je, inače, što po prvi put danas kazujem, objavio monodramu ,,Smrtolovka,, i dvije knjige priča pod pseudonimom. Odmah posle onih događaja 1999. godine, kao i knjige ,,Suze božura,, Gazimestan,, pa bih rado, da svi zajedno čitujemo, zašto se na tuđe ime i prezime odlučio da svoje knjige potpiše i kako to da Božuri na Gazimestanu plaču.
Velika je stvar za svakoga koga je Dragan ovjekovječio u ovom djelu, ali i za sve nas, jer to čini onaj ko se, baš približio Bogu, jer nam je, pored ostalog, put svete porodice, djelo Anastasije, majke Svetoga Save, većine naših svetih, sveta mjesta od Egipta, Svete Gore do Kipra, u čemu mu je veliku podršku davao i daje njegov divni sin Stefan, vrli kragujevački sveštenik, intelektualac i duhovnik. Kad čovjek te raskošne duhovnosti o nekome piše lijepo, pitko, zanimljivo i dopadljivo, onda je to veliki blagoslov, za radovanje i sreću svake ljudske duše. I za one o kojima piše i o čitaocima. I vidjećete kako, ma da vam se u prvi mah ne čini, sve ove priče zasnivaju na najboljem što propovjeda naša prava, pravoslavna vjera, koja nas je održala kroz vijekove i kada je bilo najteže i kad je djelovalo da izlaza nema. A, izlaza uvijek, kao i nade, ima, pokazuje nam Dragan ima kada ste u molitvi, u vjeri u Boga i u ljubavi i pažnji prema bližnjima svojima.
I Božja je volja danas, sa Draganom, vuče da dođemo u ovu slavnu Čitaonicu, koju je, pored ostalih 10 godina, vodio čuveni naš Laza Kostić, čiji, kao i duh mnogih drugih umnetnika, uključujući veličanstvenog Savu Stojkova, ispunjava, ne samo ovo lijepo zdanje, već sve nas koji ulazimo u njega. I znamo da susret Lazin sa Teslom u Pešti, sa genijalcem iz  Smiljana, koji je, uz druge, obožavao njega i čika Jovu Zmaja, kao i Nikolaja Velimirovića.Svi su oni, uključujući i velikog Srbina i Banaćanina Mihaila Pupina i Milutina Milankovića, JovanaCvijića, Vuka Karadžića duboko nosili Boga u sebi.To je njihova djela učinilo veličanstvenim, vječnim i dragim da draža ne mogu sa budu u interesu za svoju vjeru, rod i otadžbinu.
I evo šta preporučuje danas Damjanovića po riječima njegovog nekadašnjeg redakcijskog kolege, a danas saradnika u SKANU, Vladimira Mitrića:
– I, kao što je Vuk znao, kako kaže Isidora Sekulić, „da je jezik krvotok naroda“, tako je naš Dragan u ovom djelu iz tog, našeg naroda, izvukao na divan način ono najbolje i najljepše oko nas, onu dobrotu koja znači, i trenutno, ali i daje nadu za budućnost.Opisao je ljude, oko nas i među nama, koji svijetle svojim djelima, bez želje da se to čuje, krijući ih  od svih,ali, eto, nisu uspjeli to da sakriju od Dragana, čovjeka grandiozne duhovne snage, sjajne spisateljske darovitosti, velikog obrazovanja i osjećaja za svaku emociju, koja čovjekoljublje „kuje“. I, hvala mu na ovom djelu.
ISTOK
CATEGORIES
Share This