Seks na državnim jaslima
Možda sam dužan čitaocima izvinjenje zbog privlačenja pažnje eksplicitnim naslovom na ovaj tekst, ali roman Vladimira Vujovića vrijedi, te vrijedi i postaviti zamku da se za to djelo čuje.
Voljelo se dvoje državnih službenika. Strastveno, kao u filmovima koji su se nekad emitovali poslije ponoći na Tv Blue Moon. Bruji čaršija, isplivavaju novi snimci, sve se munjevito šeruje, slade se ljudi, seire, zblažnjavaju, morališu i inspirišu. Otuda i naslov ove kolumne, sve u cilju da bi se napravila diverzija sa lokalne seks afere na kulturu. Ideja je da se sa te uzavrele teme na koju su očito svi navučeni, skrene pažnja na nešto daleko kvalitetnije. Jer ko je čitao Henrija Milera, Filipa Rota, De Sada i Viržini Depent, ova saga o dvoje državnika i njihovoj love-hate vezi zaista dođe kao bezukusna limunada.
Dok smo prenatrpani tuđim prljavim vešom, seksom na državnim jaslima i turbofolk-libidom, Botunom i kolektorom, Davosom i Grenlandom, promaklo nam je nešto zaista veliko. Jedan pisac iz Bara, sasvim nenametljiv u vrijeme nametljivih, napisao je izuzetan roman vrijedan pažnje. On očigledno nije vrištao da mu na svijetu nema ravnog, da je od Njegoša na ovamo najbolji, da je najprviji i bogom dan za sve, nije jurišao na pozicije u udruženja pisaca, ni zavisna ni nezavisna, on očigledno voli da piše i to radi dobro.
Autor Vladimir Vujović objavio je roman “Razgovori s vješticom”. Izdavač je “Sumatra”, mala grupa velikih entuzijasta i ljubitelja književnosti koji zaista predano rade dobar posao i objavljuju izuzetna djela. Vujovićev roman ušao je u najuži izbor za Ninovu nagradu ove godine. Nije dobio nagradu, ali se našao među šest najboljih djela.
Imajući u vidu da se već nekoliko godina diže velika kulturna prašina oko te nagrade, te da je sada na čelu žirija profesor Aleksandar Jerkov, poznat kao beskompromisan i samosvjestan kritičar i veliki poznavalac književnosti, Vladimir Vujović očigledno je napisao kvalitetno djelo i to žiriju nije promaklo.
Napisao je prije svega roman, u Crnoj Gori u kojoj se svaka hermetično-ispovjedna budalaština olako naziva romanom. Vladimir Vujović je ljekar, hirurg ortoped. Ali ovaj roman je dobro namjestio, izvagao pravilno između eseja, dijaloga, autoironije i onog što kritičari Njujorkera nazivaju smart intelligent humor. Ovakvog romana ne bi se postidjele ni mnogo veće kulture i države.
Ali kod nas je vijest da je njegov roman ušao u uži izbor za NIN nagradu prošla ispod žita. Roman i autor su zaradili ozbiljan kredit, bez obzira na ignorisanje ili neinteresovanje medija u Crnoj Gori. Ovo je diskretan pisac, ali jak i ozbiljan roman i sigurno može da računa i na ostale regionalne nagrade.
U ovom romanu se prepliću mitovi, identitetska pitanja (ne ona naša nego univerzalna) i slikarstvo. Slojevito djelo, atipično i hrabro. Vladimir Vujović potvrđuje pravilo da ljekari dobro pišu. Kad su uspjeli da sažvaću šest godina fakulteta i nekoliko godina specijalizacije, internu medicinu, anatomiju i da spoznaju kako funkcioniše tijelo, ostalo im je da tumače što se zbiva sa mislima. Artur Konan Dojl, Čehov, Bulgakov, Jovan Jovanović Zmaj i Laza Lazarević, sve su to bili ljekari koji su se dokazali kao pisci.
Možda sam dužan čitaocima izvinjenje zbog privlačenja pažnje eksplicitnim naslovom na ovaj tekst, ali roman Vladimira Vujovića vrijedi, te vrijedi i postaviti zamku da se za to djelo čuje. Ako ste se nauživali gledajući pornićarske slike i snimke državnih službenika, pređite na kvalitetnu literaturu. Red je za nešto kvalitetno.
