Oručević o godišnjici obnove Starog mosta: Pobili bi nas kao Srebrenicu, oni još sanjaju o Herceg-Bosni
Oni pričaju o evropskom putu, oni pričaju o multietničkoj Bosni, ali oni dalje žive u ostacima NDH, ističe nekadašnji gradonačelnik Mostara i direktor Centra za mir i multietničku suradnju.
Safet Oručević, nekadašnji gradonačelnik Mostara i direktor Centra za mir i multietničku suradnju, govoreći povodom 20 godina od obnove Starog mosta, poručio je kako su Bošnjaci uradili jedan ogroman projekat u korist Hrvata, kako bi im pomogli i dali šansu da sa sebe skinu ljagu koju su napravili rušenjem Starog mosta. Oni su, kaže Oručević, prvo 20 godina lagali da su Bošnjaci srušili Stari most, dok danas još uvijek žive na ostacima NDH i sanjaju o Herceg-Bosni.
Oručević, gradonačelnik Mostara u periodu od 1994. do 2001. godine, bio je glavni pokretač inicijative o obnovi Starog mosta odmah po završetku rata. U razgovoru za Anadoliju prisjeća se vremena nastanka ideje i početka procesa obnove Starog mosta, srušenog u novembru 1993. godine tenkovskim projektilima Hrvatskog vijeća odbrane (HVO). Na početku razgovora ističe kako je obnova mosta bio jedan težak proces.
– Težak tako da nijedan Hrvat nije htio doći na Stari most. Nakon zločina i ubistva Starog mosta, s njihove strane, od strane HVO-a (Hrvatsko vijeće odbrane) i HV-a (Hrvatska vojska), oni nisu nikad htjeli da dođu. Bilo je teže dovesti jednog HDZ-ovca na Stari most nego u to vrijeme uhvatiti Karadžića. Dakle, oni jednostavno nisu željeli da uđu u proces saradnje, kaže Oručević.
MOST SE NEĆE GRADITI BEZ SRBA I HRVATA
Ono što je značajno u kontekstu obnove Starog mosta jeste Oručevićeva ideja da to bude projekat koji nadilazi ponovno podizanje srušenog mosta, odnosno ideja koja je imala jedan potpuno širi kontekst. Projekat obnove zamišljen je prvenstveno kao ideja mira, zajedništva, obnove suživota i međuetničkog povjerenja. Oručević, svjestan da je ratom razorenom Mostaru bio potreban jedan veliki projekat, bio je izričit da obnova Starog mosta mora biti zajednički projekat, odnosno da se most neće graditi bez učešća i Srba i Hrvata.
– Rekao sam tada, 1995. godine, ovaj most ćemo raditi zajedno čak i sa onim koji su ga rušili, mislio sam na predstavnike koji će se na neki način ograditi od rušilaca i zajedno s nama pružiti ruke da radimo kako most, tako grad, tako državu Bosnu i Hercegovinu. To je bila jedna simbolika, da li može uspjeti taj projekat, ujedno i da li može uspjeti dejtonski projekat, projekat Federacije. Jednostavno to je bila tačka na kojoj se vidi šta ko želi, šta ko hoće, ali šta ko neće. Dobio sam ogromnu podršku međunarodne zajednice. Rekao neću se praviti bez Srba i Hrvata. To je bila rečenica koja je i meni bila test, ili kraj ili uspjeh u toj karijeri, govori Oručević.
Prisjeća se također i susreta s tadašnjim turskim predsjednikom Suleymanom Demirelom koji je, kako kaže Oručević, po dolasku u Mostar rekao „da će on napraviti most“.
– Sjedio je upravo u ovoj sobi, gdje se mi nalazimo. Kraj njega je bio predsjednik Alija Izetbegović. Predsjedniku Demirelu ništa nije bilo jasno kada sam rekao ‘predsjedniče ne trebate vi ništa dati, vi ste prvi graditelj mosta, nama je bitno da ovo bude međunarodni projekat‘, priča Oručević.
Dva sata nakon pomenutog sastanka, Oručević saznaje da je Demirel u helikopteru na povratku za Sarajevo rekao Izetbegoviću kako mu se dopada njegova (Oručević) ideja o obnovi Starog mosta te kako takvu pametnu ideju podržava. Turkiye je ubrzo nakon toga prva donirala milion dolara za obnovu Starog mosta, nakon čega je, kako Oručević kaže, počelo utrkivanje među donatorima da se pomogne izgradnja Mosta.
– Da bi uspio taj projekat, znajući nas kakvi smo, otišao sam u Svjetsku banku, najveću svjetsku finansijsku instituciju i tražio da oni vode kompletan projekat, da vode finansije cijelog projekta od početka do kraja. I to je stvorilo povjerenje donatora, dodaje Oručević, napominjući da se zahvaljujući tome oko projekta obnove nikad nije čula niti jedna najmanja afera.
Oručević se ubrzo u Parizu sastaje i s Federicom Mayorom, tadašnjim direktorom UNESCO-a, gdje je dogovoreno da UNESCO odmah postane dio projekta, a ne da nakon izgradnje ocjenjuje vrijednost projekta. S obzirom na to da su UNESCO-ovi eksperti pratili izgradnju, Stari most je već 200., godinu nakon svečanog otvaranja, uvršten na Listu svjetske baštine.
MOST JE UNIO ŽIVOT U „HIROŠIMU“
Naš sagovornik u svojoj novoj knjizi „Dnevnik mimara“, koja će biti promovirana večeras, piše kako je bio svjestan da je Stari most nakon rušenja bio simbol razaranja, zločina i mržnje u BiH pa je ovakav koncept projekta obnove kod mnogih popraćen s značajnom dozom skepse, jer su ratne rane još uvijek bile svježe. Ipak, Oručević odlučuje da se Stari most neće graditi bez zajedničkog učešća Bošnjaka, Srba i Hrvata.
Na pitanje kako na cijeli projekat gleda iz današnje perspektive, dvije decenije kasnije, Oručević odgovara: „Most je postao prije svega najveća ekonomska fabrika u gradu. Oko njega se stvorila kompletna industrija, ugostiteljska, turistička i svaka druga. Dakle, most je unio život u jednu Hirošimu. Mostar je bio Hirošima bez ijednog mosta. To su dvije ulice, komad spržene zemlje. Dolazimo tako do jednog velikog projekta, na njega su se lijepile druge stvari. Mostar danas ima najmanje 20 hotela, stotine pansiona, apartmana.“
Što se tiče političke strane, ona će se kretati onoliko brzo koliko se kreće i država. Mostar nije u situaciji da može gurati državu, naglašava Oručević.
Ne može Mostar riješiti podijeljenje škole, ako to neće ni Hrvatska, ni Crkva, ni niko od hrvatskih predstavnika u vlasti. To ne može riješiti nijedan gradonačelnik na svijetu. Ne može Mostar ujediniti dva telekoma. Ono šta može Mostar uraditi, uradio je. Ljudi šetaju, zabavljaju se, ne mrze se. Malo incidenta među navijačima, ali to postoji i u Sarajevu, između Želje i Sarajeva, kaže Oručević.
NEODSANJANI SNOVI O HERCEG-BOSNI
– Postoji još jedna stega, a to je HDZ stega. To je neka stega koja još drži te repove apartheida da žive u ovom dijelu Hercegovine. Neki još sanjaju da ono što su od nas izgubili u ratu, i vojnički, i politički, ne bi li se nešto desilo da se to vrati. Ne bi li neki Trump, ne bi li neko došao da im vrati tu njihovu Herceg-Bosnu. Oni sanjaju taj san, kaže Oručević.
Na pitanje kako komentariše činjenicu da i danas, 30 godina od rušenja i 20 godina od obnove Starog mosta, postoje oni koji Stari most nazivaju „hrvatskom kulturnom baštinom“, Oručević kratko odgovara kako su to gluposti na koje se čak ne treba ni osvrtati.
– Mislim da su Bošnjaci konkretno u tom periodu uradili jedan ogroman projekat u korist Hrvata. Da im pomognu, da im daju šansu da skinu tu ljagu sa sebe koju su napravili rušenjem mosta. Prvo su lagali 20 godina da su možda Bošnjaci srušili Most pa smo im mi odavde iz Centra otkrili i kupili film od njihovih veterana koji su snimali rušenje mosta s brda Hum i emitovali ga. Oni sad prave u ovom gradu određene objekte, kazališta, rade razne provokacije, stave ovakav krst na Hum, a oni moraju u nekim stvarima također uraditi ono što smo mi uradili s Mostom. Hajde uradimo nešto zajednički u znaku pomirenja. Šta su oni uradili u znaku pomirenja? Nisu ni jedan korak nazad uradili, ni u jednom segmentu, i to se čeka od njih da bi dobili korektnog partnera, kaže Oručević te dodaje:
– Oni pričaju o evropskom putu, oni pričaju o multietničkoj Bosni, ali oni dalje žive u ostacima NDH, još žive u tim nekim okvirima ili ih koriste da manipulišu svojim narodom i dobijaju izbore. Vrijeme teče, ne vjerujem da oni mogu uspjeti u tim stvarima, ukoliko bošnjačka politika bude mudra i pametna i bude znala šta radi.
NAŠ MOST POKAZUJE KAKVI SMO LJUDI
„Iščupali ste nam srce“, bile su prve Oručevićeve riječi nakon što je srušen Stari most u novembru 1993, a sve nakon toga, kaže, bio je inat. Oručević podsjeća kako je neposredno nakon rušenja Starog mosta poručio da će oni koji su ga srušili za to odgovarati i da će se stiditi zbog onoga što su uradili.
– Srušili ste Stari most, ali ne možete rušiti volju ovog naroda da odbrani Mostar. Oni su željeli da nas demorališu i unište ono zadnje u Mostaru, ono što je činilo Mostar. Mislili su da time su završili posao u Mostaru, da će ga etnički očistiti kao što su uradili sa Srebrenicom. Nas bi pobili isto kao Srebrenicu. Imali su partnere u SFOR-u, ovdje u španskim jedinicama, isto kao Srbi u holandskim. Dakle sve se isto ponavljalo, ali nisu uspjeli, jer smo se mi odbranili. Nama je rušenje mosta bio još veći inat da se odbranimo i da se deblokiramo i da se spojimo s državom. Mi smo se uspjeli odbraniti, to je historijska odbrana, a naš Most pokazuje kakvi smo ljudi, kaže Oručević.
Osvrnuvši se i na svoju knjigu „Dnevnik mimara“, čija je promocija zakazana za večeras u Centru za kulturu Mostar, s početkom u 21.30 sati, Oručević kaže kako je knjiga hronologija događaja od 1995. godine.
Ističe kako je knjiga nastala kao potreba i odgovor na sve više manipulacija, revizije kompletnog procesa historije.
– Na kraju, mi graditelji, skoro pa postasmo rušitelji. Dnevnik koji je vođen 10-15 godina sadrži dokumente koji su vrlo bitni da se vidi kako je građen most, ko ga je želio, ko nije želio, ko su nam bili prijatelji međunarodne zajednice, ko je pomogao finansijski, kako se gradio, kako su tekli sastanci. To je ‘Dnevnik mimara‘. Mimar u ovom slučaju smo svi mi ovdje koji smo u ovom dijelu grada gradili Stari most i željeli da on bude spomenik mira, zaključuje Oručević.
NISMO GRADILI INAT-ĆUPRIJU NEGO SPOMENIK MIRA
Stari most u Mostaru izgrađen je 1566. godine i bio je najveća lučna konstrukcija toga doba u svijetu. Dao ga je sagraditi sultan Sulejman Veličanstveni. Građenje je povjerio turskom graditelju Mimaru Hajrudinu.
Tokom rata u Bosni i Hercegovini i uporedne dvostruke agresije na Mostar između 1992 i 1995. godine Stari most je bio meta artiljerijskih napada. Granate ispaljene sa položaja srpske vojske u proljeće 1992. godine oštetile su luk mosta, dok je poznata kula Čardak na njegovoj zapadnoj kapiji u potpunosti izgorjela.
Nakon dvodnevnog granatiranja s položaja Hrvatskog vijeća odbrane, Stari most je srušen 9. novembra 1993. godine. Tada je gotovo potpuno uništena i historijska jezgra grada u njegovom okruženju. Obnovljen je i ponovo otvoren za javnost 23. jula 2004. godine, a od 2005. Stari most je dio UNESCO-ve svjetske baštine.
Ceremoniji svečanog otvorenja novog Starog mosta, 23. jula 2004. godine, prisustvovao je veliki broj zvanica iz cijelog svijeta. Spektakularnu i nezaboravnu ceremoniju režirao je čuveni bosanskohercegovački filmski i pozorišni reditelj Sulejman Kupusović, a organiziralo Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.
Članovi Predsjedništva BiH uručili su u kuli Halebija plakete ključnim donatorima obnove Starog mosta i zaslužnim pojedincima u tom međunarodnom projektu. Plakete Predsjedništva BiH za doprinos obnovi Starog mosta su uručene predstavnicima Svjetske banke, Republike Italije, Kraljevine Holandije, Razvojne banke Vijeća Evrope, Republike Hrvatske, Republike Francuske, Republike Turkiye, UNESCO-a, Fondacije Aga Khan, Istraživačkom centru za islamsku umjetnost i arhitekturu, WMF-a…
Safetu Oručeviću također je uručena Plaketa Predsjedništva BiH, i to jednoglasnom odlukom Predsjedništva BiH koje su činili Sulejman Tihić, Dragan Čović i Borisav Paravac, jer je, kako je navedeno u obrazloženju, „idejom da Stari most i historijsku jezgru Mostara gradi cijeli svijet te aktivnim učešćem do potpune realizacije ovog svjetskog projekta, pobrao zasluge i zahvalnost ne samo građana Mostara, nego i šire društvene zajednice“.
Na dan otvaranja Mosta, Oručevićeva poruka je bila: „Ponosan sam što nismo gradili inat-ćupriju nego spomenik mira.“
Oslobođenje
