Meša Selimović – književnik koji se ponosio svojim srpskim porijeklom
„Vlast je najveći porok. Zbog nje se gine, zbog nje se gubi ljudski lik.Čovjeka na vlasti podstiču kukavice, bodre laskavci, podržavaju lupeži i njegova predstava o sebi uvijek je ljepša nego istina.“
Meša Selimović – književnik koji se ponosio svojim srpskim porijeklom
Rođen je na današnji dan 26. aprila 1910. godine u Tuzli. Jedan je od rijetkih muslimana, koji je isticao svoje srpsko porijeklo i ponosio se time.
„U ime čega zatvarati oči pred istinom? Moji preci su iz Bileće, od drobnjačkog bratstva Vujovića.
Porodična tradicija je znala za četiri gradske generacije Selimovića u Bileći. Bili su trgovci i zlatari. Dalje od toga se nije znalo, pa se pretpostavlja da se tim namjernim zaboravom prikrivao hrišćanski korijen“, govorio bi Meša o svom porijeklu i o svojim časnim precima.
Bio je meta napada i osporavanja od strane muslimana zbog svog jasnog srpskog nacionalnog osjećaja.
„Bosna ga nikad nije prihvatala zbog toga što se nije htio saviti, što je bio svoj“ rekla bi njegova supruga Darka Božić, ćerka generala Kraljevine Jugoslavije, kojoj je posvećen Mešin čuveni citat: „Ko promaši ljubav, promašio je život“, ističući da ga je u mnogobrojnih tragedijama i nesrećama u životu spašavala samo ljubav.
Tvorac je čuvenih romana „Derviš i smrt“ „Tvrđava“ i autobiografije „Sjećanja“.Dobitnik je mnogobrojnih nagrada ( Njegoševe, Goranove, NIN-ove).
Isticao je da pripada književnosti Vuka, Matavulja, Kočića, Stankovića i Ive Andrića.
Imao je težak život u kome su se smijenjivale tragedije i nesreće. Tako se baš onog kobnog dana, kada mu je strijeljan nevini brat, počeo stvarati najslavniji roman jugoslovenske i srpske književnosti.
„Šefkija je bio miran pred strijeljanje. Rekao je: ‘ Pozdravi Mešu i reci mu da sam nevin.’ Ja sam znao da je nevin, ni sudije nisu tvrdile drugačije. Šofer nije smio da mi kaže gdje je sahranjen, pa ni dan danas ne znam gdje mu je grob“, napisao je Meša u autobiografiji „Sjećanja“ najbolniji i najupečatljiviji dio tragedije jednog ljudskog života.
Najveća umjetnička djela najčešće i nastaju usljed ovolikog bola i patnje, pa nije ni čudo što mnogi daju toliki značaj Mešinim djelima da ih u domovima čuvaju poput Biblije ili Kurana.
Istok
