Marko Petrović iz „Stereotripa“: Muzika ima moć oblikovanja svijesti
Marko Petrović, vokal i bas gitarista splitskog rok benda „Stereotrip“, sa svojim bendom 4. jula nastupa na 13. izdanju „Mostar Summer Festa“.
Ovaj zanimljivi sastav kroz svoje stvaralaštvo provlači hard rok, psihodeliju, bluz, fank i druge žanrove, a do sada je objavio dva studijska albuma „Mimo svijeta“ i „Divlje zvijeri“.
„Pripremamo eksplozivan nastup, mali presjek našeg rada zadnjih nekoliko godina“, rekao je lider „Stereotripa“ na početku razgovora za „Nezavisne“ u kojem se osvrnuo na rad benda, stvaranje novih pjesama i izazove koje bavljenje muzikom u današnje vrijeme donosi.
NN: Bend ste osnovali 2019. godine zajedno sa bubnjarom Rokom Lenijem Ukićem. Kako je nastao naziv benda i po čemu niste stereotipni sastav alt roka?
PETROVIĆ: Naziv benda nastao je prilikom snimanja nekih par pjesama, taman u razdoblju prije nego što su se okupili i sami članovi. Oni koji pažljivije promiču naš rad mogu vidjeti da prakticiramo raznovrsnost nekakvog rok izričaja, pa samim time i bježimo od stereotipnog. Sam naziv je i neka vrsta imuniteta, tj. dozvole za nerobovanje glazbenim stilovima u strogom smislu, te otvorenost istraživanju.
NN: Zvuk „Stereotripa“ koketira negdje između hard roka, psihodelije, bluza, fanka… Koju muziku najviše slušate i ko su Vam uzori u muzičkom svijetu?
PETROVIĆ: Slušamo i volimo sve što – ne vole mladi (osmijeh). Uzora i utjecaja je puno i možda ne bi bilo ni zahvalno previše izdvojiti nekoga, ali u moru neke dobre i raznovrsne glazbe, poglavito stranih bendova 90-ih, čak i 2000-ih, zasigurno su ostavili trag u našem zvuku.
NN: U nedavno objavljenom singlu „Pušten s lanca“ kažete da ste spremni „odreći se svega, ali ne samog sebe“. Koliko su ljudi danas spremni da se bore za sebe i svoje ideale nasuprot konformizma?
PETROVIĆ: Mislim da su ljudi oduvijek većinom imali tendenciju kliziti u osrednjost, tj. prepustiti se inerciji društva i vremena, dok je možda nekakva šačica, tj. manjina, činila protutežu u želji za promjenama i stvarnim boljitkom u svakom smislu.
NN: Ima li muzika moć da promijeni aktuelne društvene tokove? Zbog čega ste je Vi izabrali kao profesiju?
PETROVIĆ: Društveni tokovi su plodovi nekih drugih sfera u ovako postavljenom sustavu, međutim muzika definitivno ima moć oblikovanja naše svijesti i utjecaja na emocije, pa samim time nipošto nije zanemariva. Stvaranje glazbe može biti jedan prilično otvoren i nepredvidiv proces, u čemu leži i dobar dio privlačnosti bavljenja time. To je prilika da se individua, tj. kolektiv izrazi na neki svoj način, da se poruka prenese, te naposljetku i uživa u muziciranju i svemu oko toga.
NN: Autor ste tekstova, kao i velikog dijela muzike „Stereotripa“. Kako nastaju nove pjesme u Vašem slučaju i da li su Vam draži nastupi uživo ili taj proces pripremanja nečeg novog?
PETROVIĆ: Na puno različitih načina može nastati pjesma i svaka ima neki svoj put. Neke se doslovno mjesecima grade, bruse i klešu (i tehnički i aranžmanski), dok neke takoreći nastanu u hajpu, tj. u neko kratko vrijeme dobiju formu i oblik od neke svoje početne iskre. Dakle, strogih pravila nema. U trenucima kreacije dogodi se osjećaj nekakvog polutransa, vlakna, koje stvara pogodnu atmosferu za taj uzbudljiv proces rada na nečem novom. Isto tako svojih čari ima i izaći na binu, vani pred ljude, pokazati što znaš, prenijeti nešto u što vjeruješ, otkačiti se, prepustiti i u tom nekom trenutku zaboraviti na sve. Kao da vrijeme stane.
NN: Na koji način rok bendovi danas dolaze do publike? Kakva je uloga festivala u tom kontekstu?
PETROVIĆ: Rok bendovi prvenstveno dolaze do publike izravnim i neposrednim kontaktom, tj. na nastupima, svirkom, zvukom i energijom. Nema prečaca. Svaka druga promocija također je bitna u vremenu kad smo zatrpani enormnom količinom raznovrsnih informacija i reklama (podražaja i distrakcija) i nije lako „iskočiti“ i biti vidljiv, al’ to je i izazov jedne vrste. Uloga festivala je, između ostaloga, vjerujem, isporučiti kvalitetan i dobar, šarolik program, povezati ljude. U tom kontekstu nama je prilika za promociju našeg rada, pokušaj dolaženja do publike i obogaćivanje samog programa u okruženju koje je nekako i prirodno, među drugim glazbenicima, umjetnicima, koji isto pokušavaju. Suradnja, druženje, učenje.
Nezavisne
