Film „Svjedok“ Denisa Bojića biće premijerno prikazan 3. jula u Banjaluci: DENIS DJELOM ISTINU SVJEDOČI
Premijera istorijsko-dokumentarnog filma „Svjedok“ o stradanju srpskog naroda tokom ratnih dešavanja devedesetih godina na prostoru bivše Jugoslavije, koji je završen u aprilu, nakon višegodišnjih priprema i dvogodišnje
faze produkcije biće 3 jula u Banjaluci,saopšteno je iz RTRS čije je produkcije ovo veliko djelo Denisa Bojića.
Odlučeno je da prvo prikazivanje tog tročasovnog filma, bude u najvećem gradu Republike Srpske, a potom slijede premijere u drugim gradovima na obje obale Save i Drine, i naravno u prestonom gradu matice Srbije, u Beogradu,
gdje je sniman značajan dio.
Vladimir Mitrić, novinar „Večernjih novosti“, nekadašnji ratnih reporter TV Novi Sad, danas akademik SKANU,
čiji je sekretar Sekretarjata za odnose s javnošću i ustanovama i institucijama u zemlji i inostranstvu, koji je jedan od učesnika u filmu.Mitrić je, kao ratni reporter, bio veliki prijatelj, saradnik, saborac i sapatnik profesora dr Zorana Stankovića, kaže da niko, do sada, kao vrsni reditelj, intelektualac, rodoljub i umjetnik nije našao takav, rekao bih, dijamanstki ugao, da svjedoči istinu o stradnju našeg naroda, ne samo na lijevoj obali Drine i Save.
-Vrli stvaralac, Denis Bojić, je upoznao junaka filma, što je jako važno, i onda je priču širio po osjećaju, onako kako bi sigurno divni Zoki volio -kaže Mitrić. -Vrlo je važno što je autor dobio „blagoslov“ lično od Zorana za
snimanje filma.
To je, vidjeće se, i Božji blagoslov, jer je sve rađeno, iz ljubavi, iz duboke ljubavi.Baš tako.Iz ljubavi prema istini glavnom putu našega Isusa Hrista, najvažnijeg i najsigurnijeg puta svih nas.Niko ne može biti
ravnodušan.Niko!Sve je činjeno autentično kao što nikome do sada nije pošlo za rukom.Denis je sve strpljivo radio.Znao je mladi, a vrhunski i već jako mudri stvaralaca, da će to bi djelo za sva vremena.I hoće.Hoće, jer istina je večna, a ovo je istina o onone što je preživio naš rod.I ponosan sam na sve naše div junake, u čijem je stroju i te kako bio dr Zoran Stanković, a ove, iz ovog doba, koji se bave ovakvim plemenitim temama nesumnjivo predvodi sjajni čovjek i reditelj Denis Bojić.
Ostvarenje, prvobitno zamišljeno kao svjedočanstvo specijaliste sudske medicine profesora dr Zorana
Stankovića, nakon smrti čuvenog patologa, nekadašnjeg načelnika Vojnomedicinske akademije u Beogradu, koji je bio i ministar zdravlja, ministar odbrane Srbije i predsednik Koordinacionog tijela za Preševo, Bujanovac i Medveđu, promijenilo je formu, ali ne i suštinu -priča Bojić. – Ogoljena surova istina o stradanju Srba, prikazana je kroz ratni put i istorijski portret profesora dr Stanković.
Film je, po Bojićevim riječima, svojevrsna kolektivnu ispovest srpskog naroda o njegovom stradanju, istovremeno i priču o čovjeku koji se igrom sudbine našao u vihoru ratnih dešavanja, čovjeku koji je radeći časno
svoj posao, na sebe i kroz sebe preuzeo svjedočanstvo o užasima rata”. Ugledni patolog i veliki čovjek radio je na 50 masovnih grobnica širom bivše SFRJ i obdukcije više od 7.500 stradalih,
Jedino je dr Stanković koji na ovakav način svjedoči o razmjerama stradanja srpskog naroda.
– Ujedno, ovo je istorijski presjek koji kroz filmski izraz u velikoj mjeri objedinjuje mapu stradanja srpskog naroda – kaže Bojić.Junak filma, pored ostalog, radi na području Sarajeva, Tuzle, Sokoca, Pala, Mostara, Bileće, Trebinja, Nevesinja, Kamenice, Zvornika, Skelana, Šekovića, Kravice, Srebrenice, Bratunca, Sandića, Rogatice, Milića, Brčkog, Broda, Ugljevika, Priboja kod Lopara, Kupresa, Bihaća i Mrkonjić Grada.
Profesor Stanković je u Haškom tribunalu bio svjedok-ekspert u slučajevima generala Krstića, zatim Milutinovića, Šainovića, Ojdanića, Pavkovića, Lazarevića,Lukića, Đorđevića, Mladića, Šešelja. Haški tribunal je u pojedinim slučajevima „oklijevanjem da se pokrenu istražni procesi manipulisao brojem žrtava i dokumentacijom“ o zločinima nad Srbima u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu i Metohiji navodeći:Karla del Ponte mi nije odgovorila na pitanja o slučaju Gospić, o Medačkom džepu, ‘Oluji’, slučaju logora za Srbe u Hercegovini, masovnoj grobnici Lav u Sarajevu, optužnici za Aliju Izetbegovića i upotrebi municije sa osiromašenim uranijumom“, riječi su patologa Stankovića koje u „Svjedoku“
imaju posebnu težinu.
Fim je satkan od svjedočenja preživjelih članova porodica žrtava.U filmu su učestvovali članovi porodice pokojnog dr Stankovića, kao i dio njegovog obdukcionog tima, mnogobrojni novinari, snimatelji, advokati.
– Film govori o tragičnim sudbinama članova porodica stradalih, o ličnim strahotama kroz koje su prolazili u procesima identifikacije – govori Bojić. – Svjedoci smo da stradanja našeg naroda neće da vidi dio svijeta i da ga ne vidi njihova pravda – kaže Bojić, ističući da je opšte poznato, s druge strane, žestoko osuđivanje Srba, na sudovima od Haga i Sarajeva, i oslobađanje onih, kod drugih, koje i oni sami, kroz dokaze njihove tajne službe smatraju za okorele ubice, zlikovce i kriminalce. Sve ovo me je inspirisalo da se latim ovog teškog, složenog, zahtjevnog, ali časnog posla na kom sam istrajao, sa svojim saradnicima.
Scenario i režija „Svjedoka“ djelo je Denisa Bojića, direktor fotografije je Dejan Račić, montažer Ognjen Bogdanović, a glavni snimatelj Ljubomir Tešinić. Muziku je komponovao David Mastikosa.U filmu su, pored ostalog, svjedočanstva
pet masovnih grobnica gdje su izvršeni zločini nad srpskim narodom – Kravica, Mrkonjić Grad, Brod, Jelačići i Zvornik. Na njime je učestvovalo više od 8.000 ljudi, a riječ je, mahom o članovima i prijateljima porodica poginulih i nestalih civila, vojnika VRS.
– Ovo djelo je, kako kaže autor, globalni odgovor na višegodišnju, neosnovanu satanizaciju našeg naroda, podmetanja koja mu se čine -poručuje Bojić. -Radi se i o osudi bez činjenica, čak i kolektivnih prikrivanja stradanja našeg roda, grubo ignorisanje svih naših žrtava i stradanja, počinjenih na najmonstruozniji mogući način.
ISTOK