ČUVENOM SRPSKOM SLIKARU I VELIKOM ČOVJEKU DRAGANU BARTULI – Nikad upakovan u kliše palanke
Tihe naravi, jasnih stavova, nikad upakovan u kliše palanke, prepoznat i poštovan, u Milanu, Moskvi, Bernu, Berlinu više nego u gradu kom je dao neibrisiv pečat!
Ovo je siže poruka o znamenitom srpskom slikaru, koji je zasjenio i evropsku likovnu publiku, Lozničaninu Draganu Bartuli, koji se upokojio prije godinu dana. Omaž Bartuli priredili su njegovi poštovaoci i prijatelji, koji su, uz njegove najmilije i mnogobrojne posjetioce, uživali u djelu njegovih besmrtnim djela.
Izložba je priređena pod nazivom „Čuvar koplja“, koja svjedoči o njegovoj posjeti Manastiru Hilandaru, sa prijateljima, osjećaju za duhovnu ljepotu i inspiracijom za stvaralaštvo kojim je zadužio, ne samo srpsku kulturu.
Omaž je priređen baš na dan upokojenja Dragana Bartule, koji je bio jedan od najomiljenijih učitelja svih vremena u Loznici, jedan od najboljih oficira i komandanata VRS, u minulom ratu, kako je istakao general dr Vinko Pandurević, drag i mio sugrađanin, poznanik, prijatelj, ali i dobitnik „Vukove nagrade“, vrstan scenograf, istaknuti član ULUS. Izlagao je 48 puta u zemlji i inostranstvu. Učesnik je pedesetak likovnih kolonija u zemlji i svijetu. Veliki doprinos dao je stvaranju Republike Srpske, ne samo kao rodoljub i ratnik, već i kao umjetnik. Trajno je bio vezan za svoje korijene, Sokolac i Romaniju.
Na izložbi u hotelu „San“ nadahnuto, s ljubavlju, poštovanjem i sjetom govorili su prijatelji i saborci Dragan Vuksanović, profesor na Likovnoj akademiji u Novom Sadu, Rajko Karišić, fotograf, Mira Pejak, direktorka Biblioteke Vukovog zavičaja i slikarka Ana Fafulić.
Najljepša zbirka Bartulinih slika, urađenih sa posebnim žarom i ljubavlju, ostala je njegovom sinu i njegovoj porodici, koju je volio svim srcem, kao i oni njega. Radovali su se svakom zajedničkom trenutku sa njim do poslednjeg dana, kada je otišao „kao da im ga je neko ukrao“.
ISTOK
