Zašto nam se sve ovo dešava – ima li ODGOVORNOSTI u našem društvu?!

Tragedija na željezničkoj stanici u Novom Sadu ne smije proći bez odgovornosti i ostavki ministara i najodgovornijih ljudi. Ne za to što će taj čin nekoga vratiti u život od tragično nastradalih, nego iz prostog razloga da se takve stvari ne ponavljaju i da postoji svijest kod ljudi da postoji odgovornost.

Ministar mora, prometa i infrastrukture u hrvatskoj vladi Oleg Butković rekao je da je razmišljao o ostavci nakon tragične nesreće Jadrolinija trajeka u Malom Lošinju kada su pri padu rampe poginula trojica mornara, a jedan je teško ozlijeđen, ali istu nije podnio, glasi jedna nedavna vijest iz regiona.

Ili: Ministar prosvjete Srbije Branko Ružić ostaće za cijeli vijek upamćen kao neko za čijeg se mandata desio najteži masovni zločin u jednoj osnovnoj školi u zemlji, ali on nije smatrao shodnim da treba podnijeti ostavku – glasi druga vijest, nakon tragičnih događaja u beogradskoj osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“, poslije masakra u kojem je ubijeno osam đaka, jedan čuvar, a ranjeno je šestoro djece i jedna nastavnica. On je ostavku donio tek nakon pritiska javnosti.

U normalnom svijetu je uobičajeno da kada se dogode ovakve ili slične tragedije da nadležni ministar, po slovu morala, a ne zakona, odmah podnese ostavku. I nema tu nikakve priče o subjektivnoj ili objektivnoj odgovornosti. Biti na visokoj državnoj funkciji nije privilegija, već odgovornost. Tako je u onim zemljama u kojima postoji sistem koji funkcioniše.

Kada se u Grčkoj prošle godine desila željeznička tragedija u kojoj je u sudaru vozova stradalo preko 70 osoba, ministar saobraćaja Kostas Karamanlis je isti dan podnio ostavku.

Iako već postoje jasni dokazi da je za tragediju na željezničkoj stanici u Novom Sadu direktni krivac firma koja je radila nedavnu rekonstrukciju i na platfomu nastrešnice postavila teška stakla pod kojom su gonzole popustile, prva stvar koja je trebala da se desi jeste da ministar saobraćaja u Vladi Srbije podnese ostavku. Upravo iz razloga da se takve stvari ne dešavaju u budućnosti, a i ako se dese da postoji svijest o odgovornosti onih koji su najodgovorniji u vrhu vlasti. I da nije sve u tome da se na tenderima isforsira neka „prijateljska“ firma, nego da se posao koji se dobije uradi domaćinski i kako treba.

ISTOK