Zašto ćuti Milan Miličević – da li slijedi OSTAVKA i sudbina Šarovića!?

Predsjednik SDS-a Milan Miličević se nakon lokalnih izbora skoro nikako nije oglašavao i sve više postaje upadljivo i glasno njegovo ćutanje, a koje je bilo karakteristično za cijeli njegov dosadašnji mandat.

Da li će predsjednika SDS-a Milana Miličevića nakon ovih lokalnih izbora stići upravo njegove riječi koje je uputio nekadašnjem predsjedniku SDS-a Mirku Šaroviću, kada je u medicinskom žargonu opisao stanje te stranke nakon lokalnih izbora 2020.: „Da bi pacijenta mogli da liječite, pacijent mora da prihvati svoju bolest. Ako je on prihvati, onda imamo saradnju i možemo napredovati. SDS mora sasvim racionalno, istinito, na organima stranke da analizira rezultate ovih izbora. Mi to nismo uradili kao stranka, dakle nismo napravili valjanu analizu izbornih rezultata ni 2016, ni 2018. Nismo našli uzroke naših problema i gubitka tih izbora. To sada ne smije da se ponovi“?

Mnogi su tada u SDS-u povjerovali da iza ovih riječi stoji nova energija i odlučnost da se SDS vrati na stare pozicije političke slave ili da se u većoj mjeri nametne javnosti kao najjača opoziciona stranka i alternativa vlasti. Ali već prvi potezi nakon iznuđene ostavke Mirka Šarovića su pokazali svu neodlučnost i kolebljivost prvog čovjeka SDS-a. Skoro godinu dana je trajao izbor najvažnijih organa stranke nakon novembarskog Glavnog odbora te stranke 2023., da bi tek nakon sedam mjeseci u junu 2023., na Skupštini SDS-a bio izabran on i Glavni odbor stranke, a onda opet nekada na jesen izabrano novo Predsjedništvo SDS-a kao najvažniji kolektivni organ. I tada još uvijek nekompletno i krnje, što je ostalo da danas. Već tada je bilo jasno da Miličeviću brzina i odlučnost nisu glavne karakteristike i izgubljeno je značajno vrijeme konsolidacije te stranke što se najbolje vidjelo kroz nespremnost mnogih lokalnih odbora da u jačem kapacitetu izađu na izbore. Ipak, ključna karakteristika te faze stranke je bio izostanak jednog broja jakih i važnih ljudi stranke iz najviših organa, što se u velikoj mjeri odrazilo na njen kvalitet rukovođenja. Iako je sam Miličević cijelo vrijeme nastojao da stranku predstavi jedinstvenom, jasno je bilo da mnoge stvari unutar nje škripe i da izbor jednog broja isključivo njemu lojalnih ljudi u rukovodstvo neće neutralisati te probleme.

Sankcije kao loš izgovor

Problemi koje je SDS nenadano uoči izbora imao, nakon jačeg pritiska ambasade SAD u BiH na sve one koje su dobili sankcije te zemlje, a koje su onemogućile SDS-u da se pod registrovanim imenom prijavi na izbore, samo su djelimičan izgovor, koji danas pominje Miličević, objašnjavajući loš rezultat SDS-a na ovim lokalnim izborima. Stranka je na ovaj ili onaj način ipak izašla na prepoznatljiv način na ove izbore, a prema različitim izvještajima nije nedostajalo ni novca za kampanju. Ono što treba da zabrine jeste izostanak i finansijske i organizacione podrške lokalnim odborima u kampanji od strane vrha stranke, gdje se njeno prisustvo nije osjetilo. Gotovo nijednoj centralnoj tribini te stranke nije prisustvovao Milan Miličević i njegov isključivi fokus je bio samo na Teslić, gdje je bio lokalni kandidat SDS-a za načelnika. Uspjeh na lokalnim izborima u Tesliću nije mogao nadomjestiti generalno slabiji rezultat te stranke i za načelničke mandate i za lokalne parlamente u odnosu na lokalne izbore 2020.

Neobjašnjivo je da je SDS bez borbe prepustio nekoliko načelničkih i gradonačelnićkih pozicija, jer nije imao kandidata. A posebna „sramota“ je da u Banjaluci SDS nema nijednog odbornika. Razlog svakako nisu ni sankcije ni finansijske blokade SDS, nego u lošim procjenama i u rukovođenju procesima u stranci.

Oni lokalni odbori koji su na vrijeme shvatili da od vrha stranke „nema ništa“ i koji su se sami bolje organizovali, napravili su bolji rezultat.

Šta dalje?

Milan Miličević, kao aktuelni predsjednik SDS je pokazao očiglednu nesposobnost da vodi tu stranku i jedino rješenje može biti njegova ostavka ili smjena. Od SDS-a se ipak očekuje mnogo više. Zato ni ovo ćutanje i umrtvljavanje stranke od njenog lidera, ne može biti nikakav odgovor na loš rezultat te stranke.

Iako je Miličević u jednoj od rijetkih izjava nakon lokalnih izbora najavio analizu izbora na organima stranke i okretanje ka pripremama za opšte izbore 2026., ne vidi se kako i na koji način stranka na čelu sa njim ima snage za značajniji zaokret.

Neki od jakih ljudi te stranke koji bi mogli da zamjene Miličevića su se okrenuli ka lokalnim pozicijama, čime su smanjili svoju mogućnost izbora za njenog lidera, ali se svakako u jednom krugu tih ljudi, koji su napravili dobar izborni rezultat, treba tražiti rješenje njenog rukovođenja. Što se tiče samog Miličevića on treba da ostane na onoj poziciji koju je sam izabrao – lokalnoj.

ISTOK