Vlast u Srbiji i studenti na dva kolosjeka – svjesno manipulisanje protestima

Slučaj porodice Firić koja je izgubila tri člana u tragediji na željezničkoj stanici u Novom Sadu, oslikava sve razlike u shvatanjima i razlozima protesta između vlasti i studenata.

Iako studenti nijednom rječju nisu rekli da su im prioritet personalne promjene vlasti i da im nije najvažnije ko tu vlast vrši, nego da traže promjenu jednog nakaradnog sistema, koji na ovaj ili onaj način uzima ljudske živote, vlast u Srbiji na svaki način se brine samo o svojoj poziciji i izbjegava ovu vrstu diskursa. Naravno, vlast pokušava na svaki način da ostane na svom terenu i najlakše bi im bilo da kao negativan target imaju nekoga iz nepopularne opozicije, kao što je nedavno u te svrhe poslužio jedan od njenih lidera Dragan Đilas, kada je napravio potpuno nepotreban incident.

Sada vlast u Srbiji na svaki način pokušava da diskredituje razloge protesta studenata i mladih, ali i ostalih društvenih grupa koji ih podržavaju. Tako je premijer Vlade Srbije Miloš Vučević iskoristio muku i nevolju porodice Fimić i režimski mediji orkestrirano ponavljaju kako ovoj porodici nije ni do galame ni protesta.

– Ako vam porodica koja je izgubila troje, od toga dve najmlađe žrtve, dve devojčice, su baš iz te porodice, Valentina i Sara. Ako Danijela kaže: Mi nećemo to, mi hoćemo mir, pustite nas da oplačemo naše devojčice i našeg deku, ko ste vi da galamite, da pištite u trube, pištaljke, bubnjeve, radite žurke, festivale, blokirate život, jer ste vi sebi to dali za pravo? Samo vi brinete o žrtvama i vama je mnogo bitna istina. A naravno da nikom sa te strane više istina nije bitna, nego ih interesuje samo da dođe do preuzimanja vlasti bez izbora – poručuje Vučević.

Upotreba porodice koja je stravično stradala u ovom smislu je samo po sebi morbidno, bez obzira na kontekst. Posebno kada se pokušava preko njene tragedije napraviti neki poen u javnosti.

Prioritet: promjena sistema, a ne vlasti

Tako se studentima pripisuje nešto što oni nikada nisu rekli, da žele nasilnu promjenu vlasti, pri čemu se zloupotrebljava razumljiva nezainteresovanost porodice kojoj nije ni do čega. Ono što se traži na protestima jeste promjena sistema koji je proizveo jedno nepodnošljivo stanje, a da li će vlast vršiti ovaj ili onaj manje je bitno, jer ako se ne promijeni sistem stvari će, i pored promjena vlasti, ostati iste.

Tu vrstu političke zrelosti do sada nismo imali prilike da čujemo ni na jednom od velikih protesta u Srbiji, a „promjene“ koje su nakon nekih od njih nastupile daju za pravo upravo ovakvom stavu studenata danas.

– Ali vlast se menja samo na jedan način, a to su izbori. I tu da budem vrlo jasan, i tu smo apsolutno saglasni, i mi kao stranka SNS i predsednik Republike, neće biti mandata za sastav prelazne vlade, neće Aleksandar Vučić dati ni mandat za prelaznu vladu. I ja da vam kažem u ime SNS-a, nikada naši poslanici neće glasiti za tu vladu – uporan je Vučević.

Svako se, dakle, žulja tamo gdje ga češe. Iako joj vanredne izbore niko ne traži, vlast u Srbiji svjesno pravi zamjenu teza i uporno retardira javnost. Jer su danas oni koji protestvuju – možda i u manjini, jer je nažalost daleko više indoktriniranih i izmanipulisanih – svjesni da u ovakvom sistemu uvijek pobjeđuju oni koji to ne zaslužuju, ali koji izbornom tehnologijom to uspjevaju, jer im sistem to omogućava.

ISTOK