Na konkurs za 72. NIN-ovu nagradu za roman godine stiglo je 195 romana, u širem izboru bilo ih je 39, u užem 13. Ime dobitnika biće saopšteno 19. januara u Zadužbini Ilije M. Kolarca, a svečano uručenje sedam dana kasnije na istom mestu. Sa autorima je razgovarala urednica kulture u NIN-u Tatjana Nježić.

„Popularno je insistiranje na fluidnosti identiteta dok se u isto vreme može primetiti sve veće ograničavanje koje vodi u nešto nalik genetskom determinizmu. Kreativnost i umetnički impuls mogu biti zgodni alati za snalaženje između ova dva distopijska ekstrema”, kaže Vladimir Vujović, čiji je roman „Razgovori s vješticom” u najužem izboru za 72. NIN-ovu nagradu za roman godine.

Reč je o knjizi ( „Sumatra“) u kojoj se – u kombinaciji esejističkog tona, lirske proze, intelektualne prvokacije – kroz slojevite i lične razgovore glavnog junaka Vida Latinovića sa misterioznom Vješticom, između ostalog, odvija potraga za umetničkim (i ne samo umetničkim) identitetom.

Napisan je u formi dijaloga između misteriozne osobe i glavnog junaka , a govoreći šta je bilo ključno da se odluči za tu formu, kaže:

-Dok sam se pripremao za pisanje romana koji je trebalo da izgleda znatno drugačije, negde sam naišao na listu omiljenih knjiga jednog veoma poznatog muzičara. Pored očekivanih naslova, pažnju mi je privukla izvesna publicistička knjiga koja je predstavljala sakupljene intervjue sa jednim velikim slikarom. Među kanonskim delima, uglavnom romanima, ta je knjiga nekako štrčala i zainteresovala me je jer je jedan od likova mog budućeg romana upravo bio umetnik.

I?

– Kada sam pročitao pomenutu knjigu, nisam više mogao da pobegnem od mogućnosti istraživanja upravo te forme (sakupljenih razgovora), ali ovoga puta fiktivnih, romanesknih – kroz koje bi se pokušalo nešto kazati o uvek poroznoj granici između života i umetnosti.

Vremenski okvir je od 1980. do 2019, a negde pred kraj knjige kažete i da je danas “sloboda izlizana i ofucana reč”. Jer?

-Jer je počela da se odnosi na sve i da se vezuje za svašta. A ako je sloboda zaista sve i svašta, onda vrlo verovatno nije ništa. Takvo nešto ne želim da prihvatim i jedan od vidova otpora tome jeste i pisanje.

PROMO / Promo

PROMO / Promo

Jedna od tema je i potraga za (ličnim) umetničkim identitetom. Šta su tu osnovne smernice u aktuelnom dobu tj. duhu vremena?

To, između ostalog, otvara i pitanje koliko i kako društvene, političke okolnosti formiraju čovekov identitet?

-Nadovezujući se na prethodni odgovor, rekao bih još da je paradoks koji sam pomenuo možda samo prividan, kao što često zna da bude slučaj, i da se zapravo ti ekstremi savršeno dopunjuju. Tako, zbunjeni, onamo gde treba da se borimo i osvajamo slobodu – stvari prihvatamo kao zadate i nepromenljive, dok smo u isto vreme spremni da olako srušimo sve temelje i teško izvojevana uporišta.

Da li su vas, na ovaj ili onaj način, inspirisale i aktuelne društvene okolnosti u kojima živimo?

-Sigurno da jesu, ali ono što me je iznenadilo i što je teško racionalno objasniti jeste kako se jedna od značajnih tema ovog društvenog trenutku ogleda u motivu sa kojim sam započeo pisanje ovog romana u proleće 2024. godine. U pitanju je spektakularno spasavanje srednjovekovnog manastira od potapanja koje se zaista desilo u jednom vremenu i pod jednom vlašću za koju bi mnogi rekli da nije bila dobronamerna; da bih, kada je roman već uveliko objavljen, svedočio kako se u vremenu sadašnjem jedna druga vlast odnosi prema svojim kulturnim dobrima i na koji način ih štiti od aktuelnih „poplavljivanja“.