TO MOGU SAMO SRBI – posle velike izdaje (NE)Srpska lista „pobijedila“ na izborima na Kosovu
Nebojša Vukanović, narodni poslanik stranke Za pravdu i red, jedini je iz opozicionih redova, ali i ostalih stranaka iz RS, koji je otvoreno i bez rezerve rekao šta misli o izborima na Kosovu i Metohiji i izdajničkoj politici Aleksandra Vučića. I dok ostale stranke uglavnom ćute, kako o izborima tako i o studentskim protestima u Srbiji, Vukanović je na svom blogu napisao:
Nisam želio prije izbora na Kosovu i Metohiji, koju organizuje Kurti i vlasti u Prištini u dogovoru sa Beogradom, bilo šta da pišem, objavljujem niti ukazujem da će glasanje biti prava psihoanaliza stanja srpske nacije, koja je nažalost razorena i sluđena decenijama tumaranja, sistematskog razaranja, propadanja, medijskog sluđivanja, negativne selekcije. Nadao sam se da će naša napaćena braća, koja se decenijama bore protiv dvostruke okupacije i terora, sa jedne strane Tačija i Kurtija, sa druge Radojičića i (NE)Srpske ljiste, napokon izboriti i dići glavu, zbaciti jaram sa vrata na talasu studentske bune, ali nažalost oni su ponovo glasali za one koji su ih izdali i prodali.
Ne mogu sakriti veliko razočaranje činjenicom da je većina na sjeveru, u Sjevernoj Kosovskoj Mitrovivi, Leposaviću, Zvečanu i Zubinu Potoku, ali i Gračanici, Goraždevcu, Kosovskom Pomoravlju i srpskim enklavama u unutrašnjosi, glasala za one koji su proteklih desetak godina ugasili sve srpske institucije na Kosovu i Metohiji, koji su izdali i prodali sve, od sudova, policije, dinara, banaka, Civilne zaštite, lokalne samouprave, granice, carine, MTEL-a do elektro-energetskog sistema i Gazivoda, dali na tacni Albancima, Kurtiju i Prištini potpisujući pod pritiskom stranaca štetne sporazume, od Briselskog, koji je bio presudan, do Ohridskog, Vašingtonskog do Francusko-njemačkog, a zauzvrat dobili šipak zvani Zajednica srpskih opština. Ne mogu da shvatim da posle svih dešavanja, nevjerovatne izdaje i predaje svega što se moglo predati i izdati, veseli Srbi i dalje srljaju za izdajnicima, ucijenjeni nekakvom kovertom, platom, socijalnom pomoći ili donacijom, po koju moraju ići u Srbiju jer je dinar, kao i sve srpske banke, pošte i institucije, ukinut na raspetom Kosovu i Metohiji.
Ne znam puno ko su bile druge srpske liste koje su se prijavile i izašle na izbore i nisu prešle cenzus, jesu li imale časne namjere, ko stoji iza njih i da li su istinska alternativa (NE) Srpskoj ljisti, da li bi mogli spasiti što se spasiti može, ali sve je bolje od podrške i nagrađivanja onih koji su sve srpsko prodali i uništili, a koji su paravan i ekspozitura Srpske napredne stranke i kojima se upravlja iz Beograda, a koji je najodgovorniji za teško stanje na Kosovu i Metohiji.
Najupečatljivija slika je transparent koji je sinoć istaknut ispod krsta u Leposaviću na kome piše „Nema kralja, nema Tita još se Milan ovdje pita“, a odnosi se na Milana Radojičića, koji posle dešavanja u Banskoj ne dolazi na Kosovo i Metohiju, i kome su vlasti iz Prištine konfiskovale velelepnu vilu na jezeru Gazivode.
Svaki komentar je suvišan. Žao mi je našeg naroda na Kosovu i Metohiji koji pati i strada, na razne načine, ali nakon svega duboko sam razočaran i izgubio sam želju da neko vrijeme odem do Kosova i Metohije, obiđem ljude koji nažalost uprkos svemu ljube lance i okove, raduju se nekakvoj „pobjedi“ koalicionih partnera Aljbina Kurtija, koji su doveli do najvećeg egzosusa Srba od NATO bombardovanja 1999. godine i martovskog pogroma. Srbi nemaju šta da slave i odavno nema pobjeda niti razloga za radost i čestitke, još od kako je Marko Đurić slavio rasturanje i pobjedu sa 5:0, od koje se još nismo oporavili.
Izvor: Nebosjavukanovicblog
