STRANCI ĆE BITI ZADOVOLJNI. Nakon grba, zastave i himne Dodik ukida i Dan Republike 9. januar. ŠTA JOŠ SLIJEDI?

Milorad Dodik i njegov SNSD su svojevremeno ispunjavajući zahtjeve stranaca ukinuli grb Republike Srpske koji je zamijenio amblemom, te zastavu i himnu, izbacujući dvoglavog orla i himnu „Bože pravde“, a sada ima namjeru i da ukine 9. januar kao Dan Republike Srpske. Šta je to još što možemo od njega da očekujemo?

Namjera Milorada Dodika je jasna i on je s vremena na vrijeme otvoreno govori, ali nikada previše, da se ne bi do kraja razotkrio. S jedne strane on ispunjava sve ključne zahtjeve svojih stranih mentora, dok za domaću upotrebu i potrebu održanja na vlasti, narod zamajava populizmom. S druge strane on ukljanja sve ključne simbole Republike Srpske, zbog čega mu i najviše smeta SDS kao stranka koja je sinonim za njeno stvaranje i njen politički tvorac. Drugim riječima, Dodikova namjera je da poništi ulogu i značaj SDS i da on lično i SNSD preuzmu na sebe oreol „čuvara i zaštitnika“ Republike Srpske.

Problem SDS je što je nakon najtežih udara stranaca (tačnije SAD i glavnih zapadnih sila) i sankcija visokog predstavnika, ova stranka i kadrovski desetkovana, ali i politički marginalizovana u vršenju vlasti, a uloga SDS ciljano iskompromitovana u javnosti. To je bio dobro osmišljen projekat kojem su ključni doprinos dali mediji pod njihovom kontrolom, zbog čega je on i započeo u medijskoj sferi. Ti isti mediji su glavni nosioci i sadašnje politike vlasti, pri čemu treba imati u vidu da taj proces još nije završen.

SDS po mjeri Dodika

U međuvremenu je i sam SDS evoluirao po mjeri Milorada Dodika i izgubio značajan dio svog identiteta. Jednostavno određeni ljudi iz SDS nisu bili na nivou misije te stranke u novijoj srpskoj istoriji i popustili su pred sitnim ustupcima vlasti i kratkoročnim privilegijama. Jedan dio tih ljudi i nije više u SDS, ali jedan dio i dalje u njemu istrajava vršeći značajne funkcije, ali su uvijek jednom nogom u raljama SNSD-ove vlasti. U tom smilsu i jeste prisutan osjećaj kod značajnog dijela glasača da suštinske razlike nema između vlasti i opozicije. I on je realan.

Da li će SDS da preživi najnoviju fazu udara na tu stranku kada je natjeran i da ide pod drugim nazivom na izbore, sa neizvjesnom budućnošću za njen povratak i skidanje sankcija, vjerovatno ćemo saznati nakon lokalnih izbora, ali je činjenica da su stranci sankcijama prema SDS u značajnoj mjeri oslabili opoziciju i ojačali poziciju SNSD-ove vlasti. Nema sumnje da se radi o udruženom političkom poduhvatu u kojem je svaka strana sa svojom računicom. Ipak, krajnji cilj nije SDS nego Republika Srpska. Jedino je pitanje da će narod prepoznati tu prevaru stranaca i njihovog starog saveznika Milorada Dodika.

Ukidanje 9. januara

Najnovija inicijativa koju nam je Milorad Dodik ne slučajno saopštio iz posjete Rusiji je da se umjesto 9. januara, Dan Republike obilježava 15. februara koji je i Dan državnosti Srbije. Vjerovatno smatrajući da će Srbi najlakše prihvatiti simboliku tog datuma pod izgovorom svesrpskog jedinstva, a istovremeno ispunjavajući zahtjev stranaca i OHR-a da se ukine 9. januar kao Dan Republike Srpske.

Nema sumnje da će ova inicijativa naići na odoboravanje svih onih koji žele da se izbriše 9. januar iz sjećanja srpskog naroda, ali i uloge SDS u njegovom autorizovanju.

Pri tome treba imati u vidu da Dodik politiku nikada nije shvatao šire od političke trgovine i prilagođavanja različitim okolnostima i promjenama tih okolnosti. U međuvremenu je zaslužan i za stvaranje takve vrste političkog mentaliteta u narodu i cijenu te površnosti i rušenja kakvih-takvih nacionalnih temelja ćemo tek platiti. Sve se to dešava pod budnim okom onih koji dubinski prate sve naše procese i promjene.

Šta je sljedeće?

Takođe, ne treba sumnjati da će ovim potezima Milorad Dodik pokušati vratiti svoj poljuljani rejting kod svojih stranih mentora. Naravno pošto mu se omogući da se uklone svi remetilački politički faktori na tom putu.

Sljanjanje ključnih simbola novije srpske istorije na prostoru Republike Srpske ima ipak dugoročniji cilj. Prekompoziciju BiH i uloge Republike Srpske u njoj. Prudski sporazum je bio prvi, ali prerani pokušaj da se ta politička ideja ostvari i ne treba zaboraviti da su ga prihvatili svi njegovi politički akteri, Milorad Dodik, Dragan Čović i Sulejman Tihić. U zadnji momenat je najviše reagovanjem SDS cijela stvar zaustavljena i Dodik je povukao svoj potpis. On je značio kantonizaciju BiH na 5 regija, pri čemu je uloga Republike Srpske značajno umanjena i marginalizovana.

Nakon ekonomske i političke devastacije Republike Srpske, ne treba sumnjati da će taj proces ponovo biti na dnevnom redu. Da li će biti snage da se neko tome politički suprotstavi veliko je pitanje.

ISTOK