Ašta pokazuje računica, kada se, nakon završenog prvog kvartala 2024, podvuče crta?
Poslodavci i danas kukaju, radnici se bore da prehrane porodice, jer povećanje minimalca nije dovelo do očekivanog lančanog povećanja svih plata, a inflacija je odavno „pojela“ novogodišnju povišicu.
Već u februaru, kad je u Srpskoj isplaćen prvi minimalac “po novom”, tih 900 KM nije bilo dovoljno ni za hranu za četvoročlanu porodicu.
Danas je stanje još gore. Prema zvaničnim statistikama na nivou BiH, ni prosječna plata više nije dovoljna da se prehrani porodica.
Ipak, i danas se lome koplja oko minimalca.
Donedavni predsjednik Unije poslodavaca Republike Srpske, Saša Trivić, nedavno je podnio ostavku, upravo zato što mu je „dosadilo da se svađa zbog minimalca“. Ali, njegov nasljednik Zoran Škrebić nastavlja sa istom agendom.
Novopečeni prvi poslodavac Srpske nedavno se sastao s predsjednikom Vlade RS Radovanom Viškovićem, od kojeg je tražio „kreiranje mjera, kako bi se umanjili negativni efekti povećanja minimalca”.
Zar je moguće da je poslodavcima problem da radniku plate 460 evra osnovne plate? Uostalom, prema najnovijim istraživanjima, prosječna satnica radnika u BiH je čak 6 puta manja od prosjeka u Evropskoj uniji. Egzodus radnika, koji bi mogao dokrajčiti posrnulu privredu Srpske, logična je posljedica ove računice.
Predsednik Unije poslodavaca RS, Zoran Škrebić, međutim tvrdi da je “stvorena negativna atmosfera” zbog toga što je povećanje minimalca stavljeno u fokus pažnje. Ključno je pitanje, tvrdi on, kako da porastu sve plate, ali na realnim osnovama.
– Mi imamo sada ozbiljnu krizu u proizvodno orijentisanim preduzećima, zbog krize u EU, koja se prelila na našu privredu. Prvo, smanjene su narudžbe iz EU, i drugo, naručioci traže smanjenje cijene proizvoda za 5 do 30 odsto. Teško je to postići ako imate rast troškova za minimalne plate od 28,5 odsto – kaže Škrebić za Srpskainfo.
On podsjeća da je u januaru i februaru izvoz iz RS smanjen za 13 odsto i da su znatno smanjene i proizvodne aktivnosti.
– Da će biti tako mi smo znali još u oktobru prošle godine – tvrdi Škrebić.
On ističe i problem “uravnilovke”, odnosno približavanja plata majstora ili inženjera sa platama NK radnika, jer preduzeća ne zarađuju dovoljno da bi svima srazmjerno povećala plate.
S druge strane, činjenica je da radnici na minimalcu, pa i većina radnika u Srpskoj koji imaju plate do 30 odsto veće od minimalne, doslovno gladuju, ali da u Srpskoj postoje i oni koji zadovoljno trljaju ruke.
Među njima su pojedini poslodavci, koji posluju na domaćem tržištu i koji su, zbog rasta minimalca, naprosto, podigli cijene svojih roba i usluga, pa im je profit, uprkos silnoj kuknjavi, ostao netaknut ili je čak povećan.
Još bolje je prošla država: budžet RS i javni fondovi su se dobro popunili nakon povećanja minimalca, koji je generisao i inflaciju i povećanje cijena, prije svega hrane i kućnih potrepština.
Prema podacima Poreske uprave RS, u prva dva mjeseca ove godine na račun javnih prihoda RS prikupljeno je 590 miliona maraka, što je za 77,4 miliona KM ili 15 odsto više u odnosu na januar i februar 2023.
Povećanje minimalca nije donijelo samo, u liberalnom kapitalizmu očekivanu, inflaciju, nego je oživjelo i jedan recidiv socijalizma: uravnilovku. Uravnilovka je naročito izražena u javnom sektoru.
U privatnom sektoru, kako saznaje Srpskainfo, u većini kompanija zaposleni sa fakultetskom diplomom imaju plate koje su tek 20 do 30 odsto veće od minimalnih. U javnom sektoru, situacija je još „ujednačenija“.
Tako „Željeznicama RS“, koje već odavno „dišu na škrge“, prema tvrdnjama sindikalaca, skoro svi zaposleni na izvršnim poslovima rade za minimalac.
Iz „Šuma RS“ su upozorili da šumarski inženjeri, koji na terenu rade najodgovornije poslove, imaju svega 100 do 200 KM više od minimalca, a slična je situacija i u javnim vrtićima, gdje su plate vaspitačica skoro izjednačene sa platama čistačica.
Stanje je još gore u javnoj upravi i sudskoj administraciji, gdje je, po Zakonu o platama, i topli obrok “uguran” u platu, pa često činovnici zarađuju, kad se sve raščlani, čak i manje od minimalca.
Nezadovoljstvo tinja i u javnom zdravstvenom sektoru, gdje većina medicinskih sestara i tehničara zarađuju tek 100 do 200 KM više o minimalca.
Zbog svega ovog sudski činovnici su štrajkovali duže od mjesec dana, protestovali su i medicinari i zaposleni u javnoj upravi, a šumari su najavili štrajk, pa ga odložili za maj.
Iz Saveza sindikata RS jasna poruka: nije problem što je minimalac „prevelik“, nego što su druge plate mizerno male.
Kako kaže Danko Ružičić, potpredsjednik Saveza sindikata Republike Srpske, iako je minimalac porastao za 28,5 odsto, prosječna plata u RS je u februaru povećana samo za 6,1 odsto. Cijene životnih namirnica rastu mnogo brže.
– Dakle, nije rešenje samo povećanje minimalca. Moramo imati drugačiji sistem obračuna plata, po kojoj bi minimalac bio samo osnova na temelju koje se obračunavaju, po koeficijentima, najniže plate za svaku struku ili radno mjesto – kaže Ružičić za Srpskainfo.
To bi se, kako navodi, trebalo urediti kolektivnim ugovorom, kako bi se znalo kolika je najniža plata ne samo za NK radnike, nego i za majstore, ljude sa srednjom školom, profesore, doktore…
Ružičić poziva poslodavce na socijali dijalog i kolektivno pregovaranje, jer bez toga, tvrdi, nema rešenja.
– Socijalni dijalog se ne može svesti na sastanak Ekonomsko socijalno savjeta jednom u 3 mjeseca – kaže naš sagovornik.
Povećanje najniže plate, samo po sebi, tvrdi Ružičić, nije rešenje.
– Republici Srpskoj je potreban kolektivni ugovor, kojim će se definisati sve plate, inače ćemo i dalje imati situaciju da svi radnici u jednom preduzeću budu prijavljeni na minimalac, a da se ostalo isplaćuje u koverti, ako se uopšte isplaćuje – navodi Ružičić.
Kako navode pojedini ekonomisti, problem je, sve u svemu to što nam je privreda katastrofalna, pa su za poslodavca profit ili zarada oslonjeni gotovo isključivo na jeftinu radnu snagu. U takvoj situaciji nije čudno što se socijalni dijalog zaobilazi u širokom luku.
I Zoran Škrebić je saglasan da je dugoročno rješenje jedino tehnološki napredak i osmišljavanje novih proizvoda.
– Treba mijenjati strukturu privrede i umjesto “prodavanja rada” usmjeriti se na prodavanje proizvoda, koji imaju veću dodatnu vrijednost – kaže Škrebić.
Socijalni dijalog ne spominje.
