Seksualna iznuda na radnom mjestu, pod velom tajni, dešava se i u istočnoj Hercegovini. Naši sagovornici kažu da je duboko ukorjenjena u društvu, ali da o njoj ipak ne govori niti jedna strana, tako seksualna iznuda postaje i nevidljiva korupcija, koja nije regulisana zakonima u Republici Srpskoj, odnosno zakon ne poznaje seksualnu iznudu kao takvu.
Da je seksualna iznuda jedan od učestalih društvenih problema, smatra i prof. doktorka iz Trebinja Aleksandra Vuković.
Ona je za naš portal objasnila šta je u stvari seksualna iznuda.
“Seksualna iznuda se dešava u slučajevima kada neko, ko ima moć, zloupotrebljava poziciju na kojoj se nalazi i zahtijeva seksualne usluge kako bi pomogao onima koji su u podređenom položaju ili zavise od njega. U praksi se seksualno iznuđivanje shvata kao spoj seksualnog, odnosno polnog uznemiravanja i zloupotrebe povjerene vlasti, radi dobijanja seksualne koristi i mnogo je raširenije nego što se o njemu govori”, pojašnjava za „Direkt“ prof. doktorka Aleksandra Vuković.
Pod pojmom “pomaganja” u kontekstu seksualne iznude, kako su objasnili iz Helsinškog parlamenta građana Banjaluka u “Analizi propisa u vezi sa seksualnom iznudom (sextortion)”, podrazumijeva se zapošljavanje, napredovanje u službi, polaganje ispita ili, primjera radi, bolja ocjena na ispitu.
U pomenutoj analizi navodi se i da ponižavajući položaj proizilazi iz činjenice da onaj ko daje seksualnu uslugu pretvara svoje tijelo u robu, da bi izvršio seksualnu uslugu u zamjenu za činidbu koju vrši tražilac seksualne usluge.
Tako seksualna iznuda postaje i nevidljiva korupcija, jer se o njoj ćuti, a ni zakon Republike Srpske ne poznaje seksualnu iznudu kao takvu.
Kako nam je pojasnila prof. doktorka Aleksandra Vuković, sam pojam iznude u krivičnom pravu vezan je za neka druga krivična djela, koja se uglavnom odnose na nezakonito sticanje protivpravne imovinske koristi.
(Foto: Analizi Helsinškog parlamenta)
Iz Helsinškog parlamenta pojašnjavaju da se iznude uglavnom vezuje za radnje koje su praćene upotrebom nasilja, sile ili prijetnje upotrebe sile kako bi se od drugog lica dobila neka korist ili usluga.
“Kod seksualne iznude nema primjene sile ili prijetnje upotrebe sile, već se umjesto toga koristi službena funkcija ili autoritet, kako bi se drugo lice, u cilju realizacije vlastitih interesa, navelo na vršenje seksualnih radnji”, navodi se u pomenutoj analizi.
Takođe objašnjeno je i da postoje sličnosti i sa krivičnim djelom Obljuba zloupotrebom položaja, kao i sa krivičnim djelom Polna ucjena, ali, kako se navodi u Analizi Helsinškog parlamenta, seksualna iznuda se ne može poistovjetiti sa tim krivičnim djelima, jer se kod seksualne iznude radi o ‘dobrovoljnom’ vršenju seksualnih radnji koje, u kontekstu ovog djela, predstavljaju naknadu za izvršenu uslugu od strane drugog lica.
“S obzirom na učestalost ovog problema u praksi u krivičnom zakonodavstvu, u okviru grupe krivičnih djela protiv polnog integriteta, ima prostora za dopunu i normiranje ove materije”, istakla je prof. doktorka Vuković .
Vuković je pojasnila da s druge strane polno uznemiravanje predstavlja svako verbalno, neverbalno ili fizičko neželjeno ponašanje polne prirode koje je usmjereno na povredu dostojanstva nekog lica u sferi polnog života, a koje izaziva strah ili stvara neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.
Prof. doktorka Aleksandra Vuković (ustupljena fotografija)
Za izvršenje krivičnog djela „polno uznemiravanje” propisana je novčana kazna ili kazna zatvora do jedne godine ili za teže oblik ovog djela propisana je kazna do dvije godine.
“Ako je polno uznemiravanje učinjeno korištenjem kompjuterske mreže ili nekog drugog vida komunikacije, učinilac će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do tri godine”, istakla je prof. doktorka Vuković.
Žene koje su, kako saznajemo, većinom žrtve nerijetko ili nikada ne govore o tome.
Jedna od žrtvi iz Hercegovine koja se odvažila da progovori o uznemiravanju i zatraži pomoć od Udruženja građana Republike Srpske „Stop mobbing“ na kraju je riješila svoj problem. Počinitelji su smijenjeni sa pozicija koje se obavljali, ali slučaj se na tome završio, bez podnošenja krivičnih prijava.
O slučaju žene koja je radila u javnoj ustanovi svjedočila nam je Anica Ramić, predsjednica Udruženja „Stop mobbing“ no nije precizirala da li je u pitanju seksualno uznemiravanje ili iznuda.
U pitanju je, kaže, bila mlada, lijepa žena koja je duži period trpjela seksualno maltretiranje od svojih nadređenih.
“Žena je imenom i prezimenom prozvala svoje zlostavljače, jer više nije mogla psihički da podnosi konstantne ucjene. Ovakva vrsta uznemiravanja ostavila je posljedice na samu žrtvu. Kod nje se pojavio osjećaj ljutnje, nelagode, tjeskobe, pad samopouzdanja, došlo je do smanjenje radne sposobnosti, čak je razmišljala i o napuštanje posla”, prisjeća se Ramić koja je tada, kako kaže za “Direkt”, sve dokaze, uz odobrenje žrtve, proslijedila direktoru i zatražila prijem kod njega kako bi razgovarali o toj temi.
Direktorova reakcija, koju nam je prenijela Ramić, nam je pokazala sliku društva u kojem živimo i odnosu prema ženi i njenom fizičkom izgledu.
„Pa, vidjeli ste, Anice, kako je ona lijepa i zgodna žena, nije čudo što je muškarci gledaju“, uz osmjeh je, tokom razgovora, zaključio direktor javne ustanove, o čemu nam svjedoči Anica Ramić.
“Na ovu izjavu ja sam ostala šokirana. Da li je moguće da se žena gleda na taj način i da ako je lijepa i privlačna, svako ima pravo da je ucjenjuje i seksualno uznemirava”, rekla nam je Ramić.
(Foto: interview)
Ona dodaje da je uskoro, nakon što je direktoru zaprijetila tužbom i javnim objavljivanjem, jer tako podržava zlostavljače, uslijedio i disciplinski postupak protiv radnika koji su ucjenjivali i seksualno zlostavljali radnicu.
“Tri radnika protiv kojih je pokrenut disciplinski postupak su i suspendovana sa tog radnog mjesta, a naša klijentica je prebačena na drugo radno mjesto”, svjedoči Anica Ramić za “Direkt”, o konkretnom slučaju seksualne zloupotrebe na radnom mjestu.
Zakon ostaje mrtvo slovo na papiru
Iako je u Republici Srpskoj polno uznemiravanje uređeno zakonima, prethodno navedeni slučaj se završio na nivou ustanove, nije podnesena krivična prijava i još jednom se pokazalo da je Zakon mrtvo slovo na papiru, a da institucije ne rade svoj posao, jer očigledno se olako prešlo preko navedenog primjera seksualne zloupotrebe, koji je, prema svjedočenju, imao elemente krivične prijave.
Kako smo saznali u razgovoru sa Anicom Ramić pravda je donekle bila zadovoljena, jer su odgovorne osobe smijenjene sa funkcija koje su do tada obavljale.
Podnošenje prijave, s druge strane, bi iziskivalo dugotrajan proces koji bi mogao dodatno da našteti ženi koja je kroz sve to prolazila.
“Žrtve koje su izložene seksualnom ucjenjivanju doživljavaju ojsećaj srama i straha zbog kojih se ne usuđuju da javno progovore o svojim iskustvima i da prijave slučajeve, posebno kada nemaju dovoljno povjerenja u pravne mehanizme da će im pomoći u odbrani vlastitog integriteta”, smatra Ramić i dodaje da je u istočnoj Hercegovini mnogo žena njima prijavljivalo situacije koje upućuju na seksualnu iznudu, ali se o tome ćuti.
Seksualno uznemiravanje na radnom mjestu, po riječima Anice Ramić, u istočnoj Hercegovini je tabu tema.
“Sudeći po mizernim kaznama, osudama društva i upiranju prstom u zlostavljane osobe, broj prijavljenih slučajeva je iznenađujuće nizak. Zlostavljanje ostaje neprijavljeno, a zlostavljač na slobodi, čime se nastavlja začarani krug srama i ćutnje”, smatra Ramić.
A da bismo izašli iz tog začaranog kruga, reklo bi se da će nam pored obrazovanja i podizanja svijesti trebati i vremena da se sve sporne stvari polože.
Jedan od glavnih problema zašto mnogi slučajevi ostaju neprijavljeni jeste što mehanizmi za prepoznavanje seksualnog uznemiravanja i ucjenjivanja, i obezbjeđivanje podrške žrtvama nisu dovoljno razvijeni.
Većina žrtava, ali i poslodavaca u istočnoj Hercegovini, kako kaže Ramić, ni ne zna kako bi reagovala na ovakvu prijavu.
“Nedostatak jasnih procedura i efikasnih mjera podrške povećavaju rizik od reviktimizacije i sekundarne viktimizacije žrtava. Obrazovno ili radno okruženje u kojem se o uznemiravanju ćuti, uskraćuje ili internim postupcima ne štiti od njegovog ponavljanja nije okruženje koje potiče na rad i usavršavanje. Zato je za zaustavljanje seksualnog uznemiravanja, osim zakonskih sankcija, izuzetno važna društvena reakcija, jer može doprinijeti da se uznemiravanje ne dogodi, odnosno da ono ima manje posljedica”, smatra Ramić.
Žene većinom žrtve seksualnog uznemiravanja
Šta su žene prijavljivale kao seksualno zlostavljanje na poslu?
Iako se seksualno uznemiravanje može dogoditi svakome, ipak prema istraživanjima, kako ističe Anica Ramić, većina žrtava seksualnog uznemiravanja i iznude na radnom mjestu su žene.
Žene koje su se javljale ovom udruženju su različitih profesija i nivoa obrazovanja, a Ramić ističe da nijedna žena nije pošteđena ovog oblika seksualnog nasilja.
Naša sagovornica dodaje da su pojedine grupe izložene su većim rizicima od uznemiravanja i da su to prije svega mlade žene, studentkinje, učenice, žene koje žive u urbanim sredinama, žene koje su zaposlene.
S druge strane, počinioci seksualnog uznemiravanja najčešće su muškarci, iako se među počiniocima mogu naći i žene, no u manjem broju.
Seksualno uznemiravanje pogađa i muškarce
Zbog rodne nejednakosti i kulturalno uslovljenih uloga, kako pojašnjava naša sagovornica, muškarci i žene doživljavaju seksualno uznemiravanje na različite načine.
“Žene doživljavaju seksualno uznemiravanje kao prijetnju, dok se muškarci ne plaše da će pretjerani seksualni interes žene ugroziti njihov status na poslu, zbog toga seksualne šale ili dodiri nemaju isto značenje za muškarce i žene. Iako muškarci rjeđe prijavljuju seksualno uznemiravanje, stavovi da uporno i intenzivno uznemiravanje ne pogađa muškarce su pogrešni, naročito kada se radi o istopolnom uznemiravanju”, smatra naša sagovornica.
Većina ispitanika nije upoznato šta treba da učini ukoliko su izloženi seksualnom i spolnom uznemiravanju
Na teritoriji istočne Hercegovine, Prijedorske i Dobojska regije, na uzorku od hiljadu ispitanika, sprovedena je anketa kojoj se pitanja odnose na pristup informacijama vezanim za poznavanje mehanizama za zaštitu od seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu.
Grafikoni ustupljeni „Direktu“ iz UG Stop mobbing
Čak 81% anketiranih građana ne bi prijavilo seksualno uznemiravanje nadležnim institucijama, što govori o njihovom nepovjerenju u institucije.
O nepovjerenju u institucije govore i sljedeći podaci, koji su prema riječima Anice Ramić, interesantni, ali i zabrinjavajući, da je većina anketiranih građana, što je navedeno u grafikonu, ukazalo povjerenje radnim kolegama, a ne nadležnim institucijama.
Grafikoni ustupljeni „Direktu“ iz UG Stop mobbing
U sprečavanju seksualnog uznemiravanja, prema riječima naše sagovornice, mogla bi pomoći izgradnja društva koje vjeruje u žene i pruža im podršku.
“Kada bismo o seksualnom uznemiravanju govorili otvoreno, bez straha od osude, a počinitelji bili sankcionisani, bio bi riješen i problem seksualnog uznemiravanja”, smatra Ramić.
Seksualno uznemiravanje je jedan od najčešćih oblika rodno zasnovanog nasilja.
Važnu ulogu u prevenciji seksualnog uznemiravanja, prema njenim riječima, imaju radne organizacije koje kroz izradu pravilnika i procedura, obuku zaposlenih i adekvatno reagovanje jasno stavljaju do znanja da postoji nulta tolerancija na svaki oblik zlostavljanja, uključujući i seksualno uznemiravanje, čime se na najbolji mogući način štite interesi i prava onih koji su pogođeni ovim problemom.
Ona dodaje da u društvu u kojem živimo danas položaj žena na tržištu rada nije na zavidnom nivou.
“UG Stop Mobbing već godinama zaprima najveći broj pritužbi koje u 2/3 slučajeva podnose žene, a upravo se odnose na diskriminaciju i neravnopravan položaj žena u području rada i zapošljavanja, seksualnu ucjenu i uznemiravanje”, zaključuje Ramić.
Ova aktivnost je realizovana u sklopu projekta “Građani/ke u borbi protiv tihe korupcije“ koji je dio šireg programa “Podrška građanima u borbi protiv korupcije” implementiranog od strane CCI uz finansijsku podršku USAID-a. Sadržaj je isključiva odgovornost Helsinškog parlamenta građana Banja Luka i ne mora nužno održavati stavove USAID-a ili Vlade Sjedinjenih Američkih Država.
